Imamo li novog Đokovića u svetu borilačkih veština?

, AKTUELNO

MMA (mešovite borilačke veštine) – najbrže rastući sport na svetu

I dok Novak Đoković ispisuje stranice teniske istorije, a Nikola Jokić ruši rekorde NBA košarke, domaća javnost sve više pažnje posvećuje MMA sportu i našim predstavnicima u njemu. Aleksandar Rakić postao je asocijacija na pomen ovog sporta. 

Dvadesetdevetogodišnji Srbin odrastao je u Beču, gde se tokom detinjstva bavio fudbalom. Međutim, sudbina ga je sa travnatog terena odvela u ring, a loptu je zamenio rukavicama. Ispostavilo se da je to bio početak velike sportske karijere. Kik-boks bio je baza i ulazak u svet borilačkih sportova, a sa četranest godina mladi Aleksandar imao je svoj prvi amaterski kik-boks meč. Ekspanzija MMA sporta poklopila se sa Rakićevim odrastanjem, pa je tako sledeći logičan potez bio transfer u MMA svet. Oktagon mu je još više prijao; usledio je i debi koji ipak nije prošao onako kako je tada devetnaestogodišnji Rakić zamišljao. Šest meseci adaptacije na novi sport jednostavno nije bilo dovoljno i anonimni Nemac je dobio svoju prvu i poslednju borbu u karijeri. Rezultat toga bio je šest meseci neprospavanih noći, godinu dana rada na poboljšanju elemenata koji su mu nedostajali i, konačno, nagrada u vidu pobede tehničkim nokautom koja je usledila u februaru 2012. godine. 

Povrede i životne raskrsnice

 Možda i najgora povreda koja može zadesiti sportistu jeste kidanje ligamenata kolena, a upravo to se desilo Rakiću 2014. godine. Od operacije koja je usledila u januaru sledeće godine prošlo je tek nekoliko meseci što nikako nije bio dovoljan period za oporavak. Verovatno najteži poraz u svojoj dosadašnjoj karijeri Srbin je doživeo ne u oktagonu, već na treningu kada je obnovio povredu kolena. Kako i sam kaže, bol koji je osetio prilikom pucanja meniskuksa može se uporediti jedino sa udarom automobila. Osamnaest meseci oporavka, šest nedelja na štakama i mnogo različitih terapija naterali su Rakića da se zapita da li je sve što je uradio u sportu vredno toga. U situaciji kada nije bio finansijski najstabiljniji, povratak na regularan posao zvučao je kao najpametnije rešenje. Na njegovu, a i na sreću svih fanova MMA sporta, Aleksandar se uz podršku porodice i devojke (današnje supruge) vratio treninzima i novim izazovima. Nakon što je svojevremeno napustio posao, kao i mogućnost da radi u vojsci, ovo je bila najveća prekretnica u njegovoj karijeri. Nakon svega što je prošao, delovalo je da sledeća borba predstavlja onaj lakši deo posla.

Serija pobeda i napad na pojas

Kao nagrada za naporan rad – došao je poziv UFC organizacije. Američka organizacija poredstavlja pandan onome što je NBA u košarci ili Liga šampiona u fudbalu. Dakle, to je bio san svakog ko je ikada kročio nogom u oktagon. Serija pobeda nastavila se u Roterdamu gde je Rakić savladao Francimara Barosa jednoglasnom sudijskom odlukom. Reflektori najprestižnije organizacije očigledno su prijali junaku ove priče, redom su padali Ledet, Klark, Manuwa… Nesrećni poraz protiv favorizovanog Ozdemira na prvi pogled delovao je kao korak unazad na putu ka pojasu, mada iz ove perspektive deluje da je taj pretrpljeni šamar od strane Ozdemira, ali i sudija tog meča, bio dodatan motiv za Rakića, koji je prikazao dva skoro savšena izdanja u narednom periodu. Bivši izazivač za šampiona poluteške divizije, Entoni „Lavlje srceˮ Smit, doživeo je pravu torturu u meču sa Rakićem. Tri runde čiste dominacije našeg predstavnika bile su i više nego dovoljne za jednoglasnu sudijsku odluku koja je „Raketuˮ lansirala među izazivače za pojas. Živa legenda, Tijago Santoš, prošao je tek nešto bolje od svog predhodnika, a ono što se nije promenilo bilo je sudijsko bodovanje, nova pobeda i nova legenda kraj čijeg imena je upisana recka.

Šta dalje?

Nakon ovih izdanja svima je postalo jasno da je Rakić borac kome je mesto u vrhu. Kako je i sam rekao, on je tu da ostane, a šansu za pojas je već zaslužio. Možda će upravo ova 2021. godina biti ta u kojoj će Srbija dobiti šampiona poluteške kategorije, a na čelnicima UFC-a je da donesu odluku o tome kada će Raketa dobiti šansu karijere. Bilo kako bilo, Aleksandar Rakić je ime koje se sve intenzivnije pominje u svetu borilačkih veština. Mnogi pratioci MMA sporta na Balkanu se njime već ponose, a kako i ne bi: momak koji svojim ponašanjem, stavom, sportskim i ljudskim vrlinama daje primer mladima, ne zaslužuje ništa manje od pune podrške i poštovanja za ono što radi. Volimo da mislimo kako smo jak narod, a sada imamo i pokriće za tako nešto – to pokriće se zove Aleksandar Rakić i on je budući broj jedan.




Pripremio: Nenad Stanković
Foto izvor: ufc.com