Komunicirate li? Verbalno, ali i neverbalno.

, KULTURA

Živimo u dvadeset prvom veku, koji je okićen epitetom tehnologije. Živimo u svetu gde je moguće da u 24 časa vidimo samo jedan uređaj i niti jednu osobu uživo. Živimo u vremenu u kome je minut važniji od čoveka. Ovo je period otuđenja, doba okretanja od onoga što je inicijalno bilo neodvojivi deo ljudskog života.

Foto izvor: ideaexchange.org

Pričate li?

Nije mnogo stvari koje se „moraju“, ali ima ih par. One nisu fiksne i variraju od čoveka do čoveka, a jedna od njih koja je „moranje“ svima jeste komunikacija. Može se reći i neće biti greška da izostanak ovog dela kod ličnosti čini kulturnu prazninu. Veština komuniciranje je veoma bitna za lični, karijerni, ali i opšti, kulturni razvoj. Ona čini da budete shvaćeni na pravi i potpun način, da iznesete ono što može doneti i ličnu i korist za druge. Prisustvom ove veštine poboljšava se slika koju drugi imaju o vama, a nestaje ona slika koja često ume da bude pogrešna. Upravo, uzrok te „greške u proceni“ leži u nedostatku upravljanja veštinom komunikacije.

Prvi korak

Komunikacija je sačinjena i od neverbalnog dela, to ne smemo da zaboravimo. Tačnije, ovo je deo od koga bi valjalo poći. Međutim, pre toga treba da se dogovorite sa sobom o sledećem:

  • Da želite da unapredite ovu veštinu
  • Da ćete na tom putu „rešiti“ smetnje, a one mogu doći kao „trema“, lična zatvorenost i sl.
  • Da ćete održavati „unutrašnju atmosferu“ ili energiju, kako je ko zove.

Vi govorite i kada ćutite

Foto izvor: vskills.in

Kada ovo raščistite, a nije teško, prelazite na komuniciranje. Gledajte da vaša pojava, pre nego što krenete da govorite, kaže nešto umesto vas. Toga niste svesni, ali ona neprestano priča i kad vi ćutite, samo ćete sada, pošto to znate, slati poruke koje želite da drugi „pročitaju“. O tome možete više istražiti, ali i ne morate. Ako malo bolje razmislite, prilično je jednostavno. Ukoliko stanete sa rukama u džepovima, poslaćete sliku arogantne, nemarne osobe, primera radi. Ukoliko ne gledate sagovornika u oči ili skrećete pogled, možete delovati neiskreno, nesigurno. Ukoliko ste u grupi ljudi i u neke članove ne pogledate ni jedanput, znate već da to nije poželjno. Stisak ruke, takođe. Tu biste mogli da pripazite, jer neki ljudi, znajući za pravilo o „labavom stisku“ koji govori da ste nesigurni, stiskaju sagovornika prejako. Budite umereni, svoji i odlučni. Odlučnost ćete steći i njome vladati onda kada ste sigurni u sebe i u ono što treba da izložite. Zapamtite, sve što mislite ste sami sebi poslali do mozga, zato – mislite o sebi onako kako želite da drugi misle o vama. Oni ionako na početku građenja veze nemaju nikakvu drugu informaciju, osim one koju im vi pošaljete. Ovde je bitna stvar – nemojte graditi lažnu sliku o sebi, jer to jednostavno ne može ostati tako dugo.

Neverbalna komunikacija je lako savladiva i za mnoge je lakši deo od verbalne, jer postoji veliki broj ljudi koji jednostavno ne voli da priča ili ima neku kočnicu. No, komunikacija je nešto što se ne može zaobići, a pošto je situacija takva, zašto je ne unaprediti i uzeti za sebe najbolje što se može? Naravno da nema razloga protiv, zato prelazimo na priču o…priči.

A da (pro)govorite…

Pričati je lako. Počnimo od toga. Pre ćemo naučiti koju reč nego napraviti koji korak. Već u prvim godinama svojih života vladamo veštinom govora, koji nije ništa drugo no veština komunikacije u začeću. Problemi sa kojma se u kasnijem dobu ljudi susreću rodili su strahovi, a strahovi nisu ono što sami konstruišemo. Čini mi se da se samo sa dva rađamo, a to su strah od jakog zvuka i strah od gubitka tla pod nogama. Ono što mi imamo u svojim glavama je ideja o tome što zovemo strah, a to znači da se bojimo onoga što može da nam se dogodi, a ne konkretnog objekta, npr. Hajde da vidimo šta se može desiti onima čiji se strah bazira na komunikaciji!

Moramo početi od toga da ste hipotetički „prokomunicirali“. Dakle, šta u toj situaciji može da bude negativna posledica po vas? Zapravo, ako sagledate razumno, sve potencijalne negativnosti mogu doći od posledice vaše uzrujanosti i „straha od obraćanja“, a da sama komunikacija ne donosi ništa loše za vas. To je način da uspete u onome u čemu vas taj strah sprečava i donosi napredak i dobit, zadovoljstvo i ispunjenost. Naročito ukoliko je upravo to način na koji se borite sa svojim „problemom“ (čim započnete rad na komunikaciji, shvatićete da to nije bio nikakav problem. Vi ste društveno biće).

Sada razmislite o tome šta gubite u slučaju da ste ostali „komunikativno nedostupni“. Da li primećujete čak i energiju nekulture koju ste emitovali? Upravo tako! Poenta nije u tome da ako ste osoba koja nije baš ljubitelj priče postane njen najveći obožavalac, ali da ukoliko ste izostavljali komunikaciju ili je ostavljali na najnižem nivou shvatite da to zapravo nije nešto što treba da nastavite da radite. Poistovetite to sa nečim što biste nazvali nekulturnim. Primera radi, sa osobom koja dođe na fakultet oskudno odevena. Ne želite da budete kulturno ogoljeni, zar ne?

U redu, veština komunikacije je približena, nadam se da je shvaćena i prihvaćena, jer čeka da bude usvojena. Bitno je da ste shvatili njenu bitnost, a ukoliko imate problema u tome da započnete konverzaciju sa, na primer, nepoznatim ljudima, sledi savet. Isprobajte, pa javite.

Savet

Kao što već znate, kada odlučite da otpočnete razgovor sa nekim ljudima, prvo to činite neverbalno. Učinite svoj prilazak, „upad“, prijatnim i probudite zainteresovanost. To će vam uspeti ukoliko ostavljate utisak raspoložene, druželjubive osobe (jer niko ne želi da bude u društvu mrguda). Samo nemojte biti lažno euforični i veštački. Ovaj opis će vas sam ukrasiti ukoliko imate želju da pristupite grupi, samo ga budite svesni. Kada gestikulacijom bude jasno da želite da se obratite, u većini slučajeva ćete tišinom grupe ili njihovim pozdravom dobiti reč, a tada sve što treba da uradite jeste da ih pozdravite i predstavite se. Budite prijatni, učestvujte u razgovoru, a ukoliko pri ruci imate i nešto slatko i podelite to, verujemo da ćete ostaviti dobar utisak i da nećete biti u situaciji da kažete „znam ih, jednom smo pričali“. Da! Da ova rečenica ne bi bila vaša, obavezno napravite dogovor za sledeće druženje ili bar nagovestite da to nije i jedina komunikacija koju ćete imati sa njima.

Za slučaj da želite još nešto da učinite, budite svesni da ljudi vole da pomažu, pa dozvolite da vam učine neku malu uslugu ili pripomognu. To vam je savet plus, za one baš zainteresovane.

Foto izvor: changefactory.com.au

Komunikacija je važna stvar u vašem životu i radite na njenom usavršavanju. Trudite se da često izlazite iz svoje zone komfora i uvidećete da ćete zavoleti napuštanje ušuškanosti. Komunikacija je prvi deo razvoja kulture i ovde je bitno da zapamtite – nije kultura samo ono što možete pretražiti na internetu (proguglati).

Pročitajte i: Da li si siguran da pričaš srpski?

Autor: Jelena Luković

Foto izvor: myamcat.com