Da li religija može da se objasni naukom?

, LIFESTYLE

U laičkom svetu suvereno dominira mišljenje kako nauka i religija imaju različiti pogled na mnoga životno važna pitanja. One ne moraju biti dve antagonističke celine, već pojave koje mogu da sarađuju.  Nauka teži ka idejama koje vode ka naučnom i tehničkom prosperitetu, religija je više za konzervativniji status. Religija podržava zatvoreno, a nauka otvoreno društvo. U nauci je kritika poželjna, dok religija kritiku ne trpi. 

Religija i nauka predstavljaju dva različita načina na osnovu kojih pojedinac može saznati istinu o sebi i svom poreklu. Tačno je da su ova dva načina saznanja različiti, ali ne znači i da su zavađeni.

Nemoć nauke otvara nepreglednu oblast vere. Nauka je ograničenog  pogleda na svet, što znači da celina sveta nikad nije i ne može biti predmet nauke. Čovek ima snažnu potrebu za saznanjem celine, tj. svoja razbacana saznanja povezuje u jedinstven sistem. Ona stalno menja svoje viđenje sveta i mnoge naučne istine pokazale su se pogrešnim. Sve što ne može da razume na racionalan način, proglasi iluzijom.

Verski sistem nije sklon promenama. Religija je svojstvo ljudskog duha. Ona nije oblik nedovoljno razvijene nauke, već je to nezavisan način mišljenja, verovanja i delanja, kojima vernik rešava neke svoje probleme, one koje ne može da reši na druge načine uključujući i pomoć nauke i njene metode.  Čovek je neizlečivo religiozno biće.

Nauka je oblik mišljenja, religija je način življenja.

Kad  bismo  sve  mogli  znati, ne bismo imali u šta verovati – verujemo kad više ne znamo! Nije tačno da vera prestaje tamo gde razum počinje, tačno je obrnuto. Vera i razum jesu dve moći  jedne  te  iste  duše.

Sama nauka, koja po prirodi stvari poriče veru ili je ravnodušna prema njoj, sve što radi čini na osnovu vere. Traženje istine počiva na veri da ona postoji.

Razlika između naučnih i religijskih iskaza se može naći jedino u oblasti ljudskih potreba i želja: naučni zadovoljavaju potrebu za racionalnim saznanjem, dok teološki vansaznajne potrebe za utehom, spasenjem.

Svako verovanje koje ne zadovoljava potrebe, osuđeno je na izumiranje.

I najveći vernik se suočava sa strahom od smrti, u jednom trenutku ne veruje u drugi život, ali se nada. Ako bi nauka dokazala da nema posle smrti zaista ničega to bi bio najveći udarac za čoveka jer bi takvim dokazom, izgubio ono poslednje- nadu. Možemo da razmišljamo o krajnjem životnom smislu sve dok nemamo apsolutni dokaz da posle smrti nema života, ali isto tako sve postaje besmisleno ako ga imamo. Na njegovom nepostojanju se zasniva čitav naš život i njegov krajnji smisao.

Veliki je broj pitanja u životu pojedinca na koja nauka za sada ne može dati valjan  odgovor. Tamo gde nauka  zastane  religija može da nastavi. Kada ne bismo imali odgovore na ona granična pitanja koja se tiču života nakon smrti, smisla življenja i ostalog pojedinac bi se našao u krizi postojanja, a život bi bio nedovršen razgovor.  Nauka nam ne daje odgovor baš na ona pitanja koja čoveka najviše interesuju, pa religija može da pomogne nauci kako bi ljudski život bio smisleniji. Nauka i religija zajedno čine jednu celinu.

Religiji ne smeta razvoj nauke, što se najbolje može zaključiti upotrebom nekih blagodeti savremene nauke u religijske svrhe, tj. misionarenje putem Interneta.

Bez obzira na koju stranu stanemo, cilj je jedan: izgraditi svesnog, samostalnog, odgovornog, angažovanog čoveka i njegovo društvo na Zemlji. U njemu i za njega je osećaj, svest i volja u odnosu prema drugim bićima i prirodi, kao i prema sebi, izgrađivanje po ljudskoj meri sveta koji imamo na raspolaganju, čak i ako nas tamo negde čeka drugi. LJUBAV  je  apsolutna, univerzalna vrednost svih, bez obzira kako je želimo  ugraditi  u  svet,  jer  ne  treba da  dozvolimo  da  nas  išta  udaljava, već  samo  zbližava što  više!

Pročitajte i: Šta je moral i koliko je on važan?

Priredila: Katarina Matić

Izvori: “Religija i nauka”,  prof. dr Đuro Šušnjić; Smisao, religioznost i internet u naučno-religijskom  ključu”,  Vladimir Bakrač, Filozofski fakultet, Nikšić, CG; “Religiositas”,  Mijailović Dragan;  “Religija i etika-mogućnosti zajedničkog puta”, dr Fatima Kararić, Prijedor.

Foto izvor: graphitepublications.com