Kako je jedan mali planinarski klub uspeo da napravi velike uspehe

, AKTUELNO

Opšti je stereotip da male sredine ne mogu pružiti velike mogućnosti za avanturiste i sve druge koji na bilo koji način iskaču iz palanačkog koloseka. Pričao sam sa Željkom Kostadinovićem, jednim od osnivača „Planinarskog orijentiring sportskog kuba Rajac“ iz Ljiga, čiji sam i sam član. Ovo sportsko udruženje je uspelo u kratkom roku da organizuje veoma uspešne ture na mnoge značajne planine u Srbiji i Crnoj Gori tokom 2017. godine bez ikakve pomoći državnih institucija, praktično samo uz zalaganje njegovih članova.

„Planinarski orijentiring sportski klub Rajac“ osnovan je 2014. godine, ali postaje aktivan tri godine kasnije kada se organizuje tura do Ovčarsko-kablarske klisure. O tome kako je došlo do organizovanja prve ture, Željko se priseća:

“Organizacija putovanja je spontano proistekla iz razgovora u kafiću o tome kako aktivirati klub. Tražili smo planinu koja je relativno blizu, a dovoljno atraktivna da privuče neke ljude koji bi se aktivirali u klubu. Prvobitna ideja je bila da privučemo 20-ak ljudi koji bi se zainteresovali za planinarenje i proširili grupu ljudi koja je u tom trenutku brojala nekolicinu članova. Od zamisli da sam put bude realizovan uz par automobila koji će prevoziti nekoliko ljudi, došlo se do mnogo ozbiljnijih brojki. Već na prvoj turi imali smo pun autobus i puno članova koji su svoje iskustvo delili drugima. Pozitivna je stvar što je mahom bila mlađa populacija koja nije imala mnogo dodira sa planinarenjem. Tako da za razliku od drugih planinarskih klubova u Srbiji naši članovi su mahom mlađa populacija, sa nekolicinom starih članova što daje savršen miks mladosti i iskustva. Tako da smo našoj varoši dali neki novi oblik druženja i razbribrige.”

 

Ubrzo nakon puta u Ovčarsko-kablarsku klisuru, sledeća veća tura organizovana je do Homoljskih planina i osvajanje vrha Ježevac.

“Za Ježevac nas je sačekao veliki pljusak koji nas je praito skoro sve do Petrovca na Mlavi. Tako da posle izlaska iz autobusa pratilo nas je oblačno vreme. Dobro raspoloženje doprinelo je da izguramo uspon na Ježevac po velikom blatu, a magla nas omela da vidimo lepote Gornjačke klisure i krajolik koji se vidi sa tog vrha. U povratku kući obišli smo manastir Gornjak, a nakon toga prepustili se čarima Banje Ždrelo. Tu su nam  neki članovi podetinjili pa su se takmičili ko će više puta da se spusti niz tobogan u bazen. Tako do je atmosfera bila fenomenalna.” – govori nam Željko o iskustvima sa Ježevca i okoline.

 

 

Međutim, jedna od nezgodnijih tura bila je na kanjonu Uvac koja je organizovana usred leta po veoma visokoj temperaturi. Željko kaže da je Uvac zadavao nevolje u samom startu. Bilo je previše zainteresovanih, pa se klub već počeo suočavati sa ograničavanjem broja mesta za putovanja. Taj dan je bio jedan od najtoplijih dana u godini. Bilo je isrpljujuće, a pri povratku, mnogima je ponestalo vode i hladnih pića pa su pojedinci umesto piva morali da pređu na špricer. Utisak je ipak izvuklo kupanje u jezeru i kasniji obilazak Ivanjice.

Nakon iskustva sa Uvcem, usledio je Durmitor. Tura je ovog puta okupila svega pet ljudi iz kluba i bila je jako rizična i naporna. Željko kaže da je ovo bila jedna od najnezgodnijih tura:

“Nismo se previše upuštali u neki veći odziv, već smo bili rešeni da se nas nekoliko okuša sa planinom višom od 2500 metara i izabrali smo Durmitor, tj. Bobotov kuk koji mogao da nam pruži veliko iskustvo prilikom organizovanja budućih akcija. Naš vodič je bio Steva Roksandić koji je naš drug  član i prekaljeni planinar, a ima iza sebe već dva puta osvojen Bobotov kuk, pa tako o bezbednosti nismo ni razmišljali. Uspon je bio jako zahtevan, ali nagrada je bila to što smo proživeli taj dan i sigurno će svakom od nas ostati u lepom sećanju. Najvažnije je da smo uživali u nestvarnom pogledu, da niko od nas nije odustao koliko god premoreni bili i da se niko nije povredio.”

Sledeća tura koja je okupila više ljudi išla je ka Stražilovu na Fruškoj Gori i Sremskim Karlovcima i bila je kraći kondicioni trening u odnosu na prethodne ture. Posle osvajanja Stražilova, planinari su uživali u ribljim specijalitetima na obali Dunava, što je bila dobra priprema pred prve medalje i priznanja klubu. Na manifestaciji “Dan čistih planina” koja je organizovana na Rajcu, član kluba Stevan Roksandić je osvojio prvo mesto u planinarskoj orijentaciji što je automatski značilo i poziv na Balkanski šampionat u toj disciplini.

Vrhunac „Planinarskog orijentiring sportskog kluba Rajac“ u 2017. godini bio je uspon na planinu Rtanj koji je organizovan kao dvodnevna ekskurzija i obuhvatala je osvajanje vrha Rtnja, boravak u Sokobanji i posetu Soko Gradu.

“Akcija ne bi bila toliko uspešna da nije bilo PK “Oštra Čuka” iz Sokobanje koji su se pokazali kao izuzetni domaćini koji su nam ustupili vodiče za uspon na Rtanj i Sokograd. Sa nama je bila i jedna ekipa iz Makedonije tako da smo u Sokobanji i Soko Gradu uz minimalna sredstva i odlično društvo proživeli jako lepe trenutke.“ svedoči Željko o izuzetno uspešnoj organizaciji i realizaciji ove dvodnevne ekskurzije.

 

Završnica ove uspešne planinarske sezone bio je Kolubarski marš koji se organizuje svake godine u čast Kolubarske bitke i čuvene ofanzive vojvode Živojina Mišića. Ruta se sastojala od posete rodne kuće Živojina Mišića u Struganiku i odatle je marš krenuo ka planini Rajac i spomeniku 1300 kaplara koji se tamo nalazi.

U novu sezonu, klub kreće pun optimizma, a jedan od ciljeva je vrh Balkana: Rila u Bugarskoj sa svojih 2.925 metara visine. S obzirom na to da se ovaj klub nalazi u jednoj maloj sredini od svega 3000 stanovnika i da nema sponzore kako iz privatnog, tako i državnog sektora, uspeo je da sprovede skoro neverovatno: da osvoji neke od najvećih i najizazovnijih planinskih vrhova u Srbiji i Crnoj Gori i da pre svega poveže ljude željne avanture i putovanja uz gotovo minimalne finansijske izdatke. Ono što je najvažnije u klubu i što čini ovaj klub jednom homogenom celinom je odlično druženje i pozitivna energija u svakoj avanturi koju organizuje. Svi zajedno uspeli smo da unesemo svežinu i novu nadu u jednu malu sredinu.

Aleksandar Đukić

Izvor fotografija: Facebook stranica Planinarskog orijentirig sportskog kluba Rajac