ZAŠTO JE “KUL DEVOJKA” JEDAN OD NAJČEŠĆIH ARHITIPA U KULTURI

, KULTURA

„Ona nije kao ostale devojke“.

Često u životu, realnom i onom na društvenim mrežama, možemo čuti ovaj izraz od muškaraca, pa i od žena. On treba da predstavlja ultimativni kompliment koji ženu izdvaja iz mase ostalih žena. Ali, da li je ovo stvarno kompliment?

Arhitip „kul devojke“ prvi put je objasnila američka spisateljica Džilian Flin u svojoj knjizi „Nestala“ (Gone girl).  Kroz epski monolog Ejmi Dan, protagonistkinje ovog romana, Džilian je uspela da opiše ovaj fenomen čiji su koreni utemeljeni u internalizovanoj mizoginiji. Internalizovana mizoginija je pojam koji je direktna posledica patrijahalnog društva, kada žene potiskuju svoju ženstvenost i smatraju da stereotipne „ženske“ osobine poput emotivnosti, empatije i otvorenosti nisu prihvatljive i vredne kao takve. Internalizovana mizoginija takođe predstavlja i potrebu da se žene međusobno takmiče oko muškaraca, izgleda, posla i tako se stvara netrpeljivost koja dovodi ponekad i do mržnje.

Kao primer ovog pojma možemo uzeti fraze kao što su „Ostale devojke tračare, ja nisam takva!“ ili „ Ostale devojke se šminkaju, ja volim da sam prirodna“. 

Međutim, šta je loše u tome da se devojka šminka i kako da se objasni da nisu žene uvek te koje tračare i da to nije njihova definišuća osobina? Svi ovi stereotipi nastali su zbog nečega što se zove „male gaze“ (muški pogled) koji predstavlja načine na koji muškarci posmatraju žene i određuju šta je „savršena žena“, a šta ne. „Savršena žena“ ili kako je Džilian nazvala „kul devojka“ ne postoji, već je to mit koji određuje one osobine koje se pripisuju devojkama koje se ponašaju u skladu sa ovom personom koja je stvorena. 

„Kul devojka“ pije pivo sa momcima, ne voli da se druži sa ostalim devojkama jer su one „dramatične“, jede picu i brzu hranu, ali ostaje mršava, nikada ne odbija seks, uvek je doterana i sređena,  voli da gleda sport i nikada se ne ljuti. Ona nikada ne zamera muškarcu jer je ona „drugačija“ od drugih devojaka i ne smetaju joj sve one stvari koje smetaju „ostalim“ devojkama. Ostaje savršena u svojoj nesavršenosti.

Potreba da se ova persona otelotvori nastaje iz potrebe da se žena svidi muškarcu i da je gleda kao jednaku sebi, ali šta se dešava kada se ova predstava završi?

Smatra se da većina devojaka prolazi kroz ovu fazu u svojoj adolescenciji kada nisu svesne da je njihov bunt protiv ženske solidarnosti proizvod patrijarhata u kom su odrastale. Na počecima veza česta je pojava da devojka prisvoji ovu personu, kako bi se dopala muškarcu, ali ona tako guši svoju autentičnost. Što veza duže traje, javlja se veći revolt i isplivava njena autentična ličnost. Ona gubi svoju čar koju je imala u muškim očima, a obično tada nastaju i problemi.

Džilian je nastojala da sve ove osobine i probleme modernog društva predstavi kroz svoju Ejmi, koja je od tolikog pretvaranja i potiskivanja svoje prave ličnosti postala ljuta, besna, nesrećna osoba. Ona je „nastala“ i postoji da bi se svidela svom mužu, a trenutak kada ona skida ovu masku dovodi do toga da on traži mlađu, lepšu i noviju „kul devojku“. Onog trenutka kada ona više ne ispunjava njegove kriterijume savršenosti, on postaje potpuno drugačija ličnost koja ne mari za nju kao ranije.

Ejmi Dan nije jedini primer ovog arhitipa. U raznim filmovima, knjigama, pa čak i u pravom životu, postoje mnoge žene koja su predstavljene kao bolje od drugih zbog svojih osobina koje muškarci smatraju poželjnim, a 2000.-ih godina ova persona je bila jako zastupljena, pogotovo u filmu.

Ugnjetavanje ženstvenosti i okretanje žena jedne protiv drugih specifična je vrsta zločina protiv društva u kom žene pokušavaju da zauzmu svoje mesto pod suncem. Devojke su dovoljno vredne onakve kakve jesu, sa svim svojim manama i vrlinama i trenutak kada se dolazi do saznanja da muškarac nema pravo da određuje ženu u bilo kom smislu, da je objektivizuje i definiše neverovatno je oslobađajući. A pravo oslobođenje dolazi onog trenutka kada devojci više nije stalo do načina na koji će je muškarac posmatrati. Zbog toga je Ejmi Dan svojevrsni genije i glas razuma žena modernog doba.

Autor: Bojana Zlatković

Izvor: „Gone girl“ Gillian Flynn

Foto izvor: therichest.com, wikia.com, hardwoodandhollywood.com