KAFKIJANSKA ATMOSFERA – apsurd koji nas pokreće

, KULTURA

Franc Kafka je jedan od najvećih umova literature koji je ikada postojao, pa se njegova dela tumače već godinama. Može se reći da je analiza njegovih dela nadrealno iskustvo, obzirom da se kroz njih prožima ogromna količina besmisla koji racionalni ljudski mozak nekada ne može da pojmi.

Rođen je 3. jula 1883. godine u Češkoj, jevrejskog je porekla, međutim ceo život je pisao i govorio na nemačkom jeziku. Otac mu je bio čovek iz niže klase društva i svojim radom uspeo je da se ostvari kao biznismen i tako za sebe i svoju porodicu obezbedio mesto u srednjoj radničkoj klasi. Kafkina majka je bila edukovana žena, što je bila retkost u to vreme, pa su oboje od Franca očekivali da bude samouveren i vredan radnik koji će uspeti da održi porodičnu sliku i biznis. Kafka je ipak, bio povučeno, anksiozno dete koje njegovi roditelji nisu razumeli. Voleo je da piše od malena, to je bio njegov način da se izrazi i pobegne od svakodnevnice, ali nikada nije ulivao nadu u to da će se njegova karijera pisca ostvariti, upravo zbog roditelja, a pre svega autoritativnog oca, koji je od njega očekivao da bude pravnik. Upisao je prava i ceo život radio u institucijama u kojima je bio zatrpan papirologijom, birokratijom i rutinom koja ga je izjedala. Svaki dan mu je izgledao isto u maloj, sivoj kancelariji u kojoj je radio važan posao za državu. Kafka se žalio na svoj dnevni posao u osiguravajućem društvu, to jest “posao koji donosi hleb”. Takav posao mu je oduzimao većinu slobodnog vremena i društvenog života, pa se uglavnom obraćao pismima, koja su kasnije izdata i vredan su deo opusa Kafkinog rada. Nije se osećao kao jevrej i imao je veliki problem sa svojim identitetom, što je doprinelo osećaju izgubljenosti u njegovim delima.

Samo nekoliko kratkih priča je objavio za života, uglavnom u časopisima, a većinu njegovih dela objavio je njegov blizak prijartelj Maks Brod posthumno. On je svoje spise čuvao zaključane u fioci, ne nameravajući da ih ikada objavi i čak obavezao Maksa da sve spise spali posle njegove smrti. Maks Brod to ipak nije učinio, već iz tih spisa danas imamo najveća Kafkina dela: “Proces”, “Amerika”, kao i “Zamak”. Umro je 3. juna 1924. godine od tuberkuloze.

“Kafkaeska” ili “Kafkijanska atmosfera” je termin kojim se opisuju nadrealne situacije kao u Kafkinim delima. On je bio deo pokreta književnog modernizma, avangarde i apsurda, pa se može jasno zaključiti kakvu esenciju su ta dela sadržala u sebi. “Kafkaesku” je verovatno svaki živi čovek doživeo u određenom trenutku svog života, osećaj potpune izgubljenosti u kojoj tražimo smisao koji ne postoji. Ljudi kao racionalna bića oduvek traže logiku, pa čak i u besmislu, te se javlja frustrirajući osećaj kada se ne može doći do logičnog zaključka. To je Franc nastojao da opiše u svojim delima, a najbolje primere imamo u romanu “Proces”, kao i u pripovetci “Metamorfoza”. Dok se u “Procesu” vrši suđenje gde glavni osumnjičeni ne zna zbog čega mu se sudi i na kraju biva osuđen za nešto njemu nepoznato, u “Metamorfozi” glavni junak priče se budi jednog jutra kao bubašvaba. Oba teksta kritikuju birokratiju i sistem, kao i kapitalizam koji su sami po sebi lavirint, vrsta zatvora za čoveka u kome provodi život, ne razumejući ga većinu vremena.

Osećaj besmisla prati ove junake, ipak Kafkini likovi su otelotvorenje činjenice da iako besmisao postoji svuda oko nas, ljudi i dalje imaju želju da rade, da se snalaze u takvoj atmosferi. Ne odustaju pod pritiskom nihilizma, već upravo taj besmisao pokreće i tera nas da složimo kockice i nekako racionalizuejmo. Priroda ljudskog mozga koji je zbunjen, a opet nepopustljiv, kreira stvarnost u kojoj živimo, pa će se Kafkin junak “Metamorfoze” ipak namučiti da ode na posao, iako je postao insekt, dok će junak “Procesa” biti osuđen iako ne zna zbog čega, niti je kriv. Sistem je važniji ovim likovima od zdravog razuma, pa je možda tako I najbolje opisati “Kafkaesku”.

Apsurdnost situacija u ovim delima nam govori o tome u kojoj meri je čovek spreman da se povinuje nekom poretku, pravilima, strukturi, zanemarujući sopstveno zdravlje, želje, misli i snove, pa će novac uvek biti na prvom mestu, kao i posao, bez obzira na to u kom obliku se tog jutra probudio.

Franc Kafka je mnogo učinio za književnost, filozofiju i umetnost čovečanstva, a da su se spisi ipak spalili, ljudi širom sveta ne bi saznali za ovog genija, čije su ogromne misli stale u jednu malu fioku ispod stola. 

Izvori

“What is Kafkaesque?” Pursuit of wonder (Youtube video)

“Franc Kafka” Vikipedija

Foto izvor:

Judy Horacek, reproduced with permission – strip

Cargocollective.com – the trial poster

Santiniphotography.com – slika stepenica

Pripremila: Bojana Zlatković