Najbogatiji Srbin u istoriji

, KULTURA

Miloš Savčić − inženjer, preduzetnik, gradonačelnik Beograda, ministar građevina, čovek koji je zapošljavao pedeset hiljada ljudi i jedna od najbogatijih ličnosti Evrope dvadesetog veka. U dvorištu njegove kuće sahranjen je Josip Broz Tito.

Miloš Savčić je rođen 1865. godine u Svilajncu, gde je i završio osnovnu i deo srednje škole. Kao i ostali članovi njegove porodice, opredelio se za karijeru inženjera. Obrazovanje je nastavio u Beogradu i kasnije u Minhenu, gde je ostao i nakon studija. U Nemačkoj je radio najviše na izgradnji železnica, gde je stekao praksu i nagovestio o kakvom umu se radi.

Nakon smrti majke vraća se u Srbiju i dobija poziv inženjera Ajfela i ponudu da učestvuje u projektu koji je danas svima poznat kao Ajfelova kula. Razlog za to što do ove saradnje nije došlo leži u činjenici da Savčić nije položio oficirski ispit u vojsci, što je rezultovalo produživanjem njegovog vojnog roka. Sam test je sadržavao obeležavanje terena trouglom koji je Savčić uradio na, sebi svojstven, inženjerski način. Vojna pravila se nisu poklapala sa inženjerskim, te je čovek koji je izgradio dobar deo Bavarske železnice „pao“ na testu i tako propustio istorijsku priliku da ispiše stranicu francuske istorije. Za naš narod ovo je bila možda i srećna okolnost. Savčić je ostao u Srbiji, započinje prve inženjerske radove u kojima uvodi armirani beton kao važnu kariku izgradnje, nešto što je do tada domaćim stručnjacima bilo nepoznato, te je izazivalo skepsu i podsmeh.

Savčićev put ka vrhu bio je popločan neverovatnim podvizima, od kojih je najviše koristi upravo imao narod.

Izgradnjom jedne od najsavremenijih klanica u Evropi 1895. doneo je glavnu prevagu u carinskom ratu Srbije i Austrougarske. Umesto svinja, čiji je izvoz bio zabranjen od strane Austrougarske, a koji je bio glavna privredna grana naše tadašnje države, Srbi kreću u izvoz mesnih prerađevina i na taj način dobijaju ekonomsku bitku sa moćnim carstvom.

Jedan od projekata na koje je bio posebno ponosan bila je pruga Niš−Zaječar. Iako samo ime projekta ne zvuči fascinatno, tokom tri godine radova koje je prekinuo Prvi svetski rat, duž železnice izgrađeno je više od 30 tunela i 20 mostova, što je u to vreme predstavljalo vanserijski uspeh i pravo malo čudo.

Ostao je upamćen po tome što je svojim radnicima gradio stanove, plaćao obrazovanje i zdravstveno osiguranje, kako njima tako i njihovim porodicama. U narednim godinama nije postojala grana industrije u kojoj Savčić nije bio pokretač, najčešće idejno i finansijski.

Na molbu kralja Aleksandra on postaje gradonačelnik Beograda. Prva stvar koju je uradio kao novi gradonačelnik bila je isplata svih dugova grada koju je finansirao iz sopstvenih resursa.

Prema nekim informacijama, Savčićevo bogatstvo pre Drugog svetskog rata dovelo ga je na 11. mesto najbogatijih ljudi Evrope. Procene su da bi danas Savčić „bio težak“ oko 17 milijardi dolara.

Nakon njegove smrti 1941. nacisti su njegovu suprugu i porodicu nasilno isterali iz porodične kuće i proterali na Dedinje, mesto poznato po brojnim vinogradima, čija je modernizacija počela upravo Savčićevim ulaganjima. Deo imovine koji je opstao nakon rata nacionalizovan je i oduzet porodici od strane komunista. Miloševa palata ubrzo je postala dom Josipa Broza Tita, a jedan deo dvorišta preuređen je u ono što danas znamo kao Kuća cveća.

Miloš Savčić je jedan od najuspešnijih ljudi u istoriji naše zemlje, uradio je mnogo za nju i za njen narod. Najmanje što ova država može da uradi za njega i njegove naslednike je da njegov rad i poduhvate spasi od zaborava.

Šta vi mislite, da li njegovo ime zaslužuje da se nađe na nekoj od novčanica u budućnosti?

Autor: Nenad Stanković

Foto izvor: Wikipedia