Muzej instant nudli u Jokohami

, AKTUELNO

Hrana koja postaje sve popularnija i u Srbiji ima svoju zanimljivu istoriju

Vreme u kojem živimo postaje sve brže i zbog toga vrlo često nemamo vremena da spremimo nešto za jelo. Upravo zato instant nudle u čaši ili kesi postaju sve popularnije i na našim prostorima, dok je u zemljama Azije ova hrana već odavno prisutna.

Njen značaj se može videti i po tome što nudle imaju svoj muzej u Jokohami (Cupnoodles museum), gradu u blizini Tokija, koji je veoma posećen.

Pronalazačem instant nudli smatra se Momofuku Ando (1910–2007). On je bio osnivač Nissin Food Products kompanije i kasnije Ando fondacije.

Nakon Drugog svetskog rata, Japan je bio suočen sa nestašicom hrane, i zato je Ministarstvo zdravlja preporučivalo ljudima da jedu hleb napravljen od pšeničnog brašna koje je dolazilo iz Amerike. Momofuku Ando se pitao zašto je vlast potencirala korišćenje hleba umesto nudli koje su bile daleko prepoznatljivije japanskom stanovništvu. Kao odgovor, rečeno je da su postojeće kompanije koje proizvode nudle previše male da bi snabdele celo stanovništvo. Upravo zbog toga, Ando je odlučio da nešto promeni i pokrene svoj biznis.

Njegova želja bila je da napravi instant nudle koje bi bile jednostavne za pripremu – dakle, samo uz dodatak vruće vode, obrok bi bio spreman. Nakon mukotrpnog rada i mnogo neuspeha, konačno 1958. godine, u gradu Ikeda u blizini Osake, Ando uspeva da napravi prvo pakovanje instant nudli u kesi. Originalni ukus piletine nazvao je pileći ramen (Chicken Ramen). U početku je ovaj proizvod bio veoma skup, ali kasnije sa novim izumima postao je dostupan svima.

Ando se nije ovde zaustavio, već je radio na novom izumu, za koji je inspiraciju dobio kada je otputovao u Ameriku i video da ljudi kupuju pileći ramen, lome nudle i stavljaju ih u šolju koju onda prelivaju toplom vodom. Tu se rodila ideja 1971. godine da napravi još praktičniju varijantu supe od nudli u čaši. Baš ovaj proizvod postao je poznat i u svetu.

Nakon toga, 2005. godine, Ando je želeo da napravi nudle koje se mogu jesti bilo gde, pa i u svemiru. Tako nastaje „svemirski ramenˮ (Space Ram). Za ovaj ramen koristio je posebnu tehniku i on se pakovao u vakumiranu kesu koju su mogli da koriste astronauti.

Kasnije su se samo smenjivali različiti ukusi nudli i pakovanja, tako da je danas izbor prevelik i mnoge zemlje imaju svoju proizvodnju nudli u čaši.

Cela ova istorija nastanka instant ramena dovela je do toga da se otvori i muzej nudli. Ovaj muzej je veoma interesantan jer prikazuje sam početak nastanka nudli i njegov razvoj i još nekoliko radionica u kojima posetioci mogu da učestvuju.

Na prvom spratu se može videti tzv. soba nudli kroz istoriju, gde su postavljene ambalaže od samog početka do danas. Tu se tačno vidi koliko je ova industrija napredovala, pa su se različiti ukusi samo ređali.

Drugi deo čine skulpture u obliku čaše od nudli itd., kao i sobe iluzije gde se posetioci mogu fotografisati.

Sledeći sprat posvećen je osnivaču nudli i njegovoj priči. Tu se nalazi i rekreacija Momofukuove kolibe koja je veoma skromna i u kojoj je nastao čuveni pileći ramen. Takođe, tu se nalazi i 58 metara dugačka panorama na kojoj je oslikan njegov život sa divnim ilustracijama.

Sledeći deo muzeja obuhvata malu fabriku pilećeg ramena. Ovde svako može da učestvuje u pravljenju nudli od početka, od korišćenja brašna, njihovog razvlačenja i sušenja posebnom brzom tehnikom, a na kraju i degustacijom onog što ste napravili.

Najzad, sprat koji je možda i najinteresantniji jeste fabrika u kojoj sami dizajnirate čašu za nudle, kao i njihov ukus. Tu se nalaze stolovi gde možete da sednete i sami oslikate čašu, da biste onda gledali sam proces stavljanja nudli i ukusa po vašem izboru u personalizovanu čašu. Na kraju dobijete lep suvenir koji možete i pojesti.

Ovo je definitivno mesto koje morate posetiti kada dolazite u Japan jer je nešto autentično, njihovo i ima dugu istoriju o kojoj možete dosta da naučite. Cena ulaznice takođe nije velika, iznosi 500 jena (450 dinara), a iskustvo je neprocenjivo.

Autor: Miljana Nikolić

Foto-izvor: Miljana Nikolić, South China Morning Post