Olja Ivanjicki – Beskrajna ljubav prema umetnosti

, KULTURA

Umetnost Olje Ivanjicki, jedne od najznačajnijih slikarki i multimedijalnih umetnica 20. veka, ni jedanaest godina nakon njene smrti ne prestaje da intrigira ljubitelje njenog lika i dela.Olga Olja Ivanjicki rođena je u Pančevu 10. maja 1931. godine kao dete ruskih emigranata. Živela je u Kragujevcu sve do dolaska na studije u Beograd, gde je upisala studije vajarstva. Završila je Akademiju likovnih umetnosti 1955. godine, a postidplomske studije 1957. godine u klasi profesora Sretena Stojanovića. Stipendiju Fordove fondacije za nastavak studija u Americi dobila je 1962. godine, a 1978. godine učestvovala u Fulbrajt programu “Artist in Residence”. Imala je 99 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu , izlagala na oko 1000 kolekktivnih izložbi. Začetnica je pop arta u Srbiji, među prvima je izvodila performanse koji su privlačili pažnju na rad ove, tada mlade umetnice. Pomerala je granice, umela je uvek da donese nešto novo, a u slikarstvu i vajarstvu da istražuje nove mogućnosti. Njena dela se i danas nalaze u mnogim galerijama i muzejima u svetu: Metropoliten u Njujorku i Muzeju moderne umetnosti (MOMA) u Njujorku, Narodnom muzeju, Istorijskom muzeju Srbije, i Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, Gradskom muzeju u Rovinju, muzeju „Santa Barbara“ u Kaliforniji, kolekciji „Filip Beman“ u Filadelfiji, Muzeju moderne umetnosti u Skoplju, fakultetu „Dobs Feri“ i kolekciji „Vitezovi Malte“ u Njujorku, kao i u Istorijskom arhivu i Muzeju grada Beograda. Pored slikarstva bavila se i poezijom.

Mediala – Počeci karijere Olje Ivanjicki

Umetnička grupa MEDIALA isprva je bila grupa prijatelja koji su se okupljali prema svojim afinitetima, pogledima i stavovima vezanim za filozofiju, umetnost i savremeno stvaralaštvo. U vreme kada su svi još studenti, mladi umetnici, arhitekte, kompozitori, pisci imali potrebu da na neki način zajednički deluju. Olja Ivanjicki i Leonid Šejka proizvali su se “Društvom prijatelja Baltazara”. U toj skupini jedinstvenih mladih mislilaca i umetnika ubrzo su se našli Peđa Ristić, Leonid Šejka, Olja Ivanjicki, Miro Glavurtić, Vladan Radovanović, Siniša Vuković, Milovan Vidak, Kosta Bradić, nešto kasnije Milić od Mačve i drugi umetnici. Toj grupi umetnika pripadali su i Dado Đurić, Vlada Veličković, Uroš Tošković i Ljuba Popović, koji su odlazeći u Pariz gde će nastaviti svoje umetničke karijere, bili “pariska Mediala”. Ovi umetnici nastupaju pod imenom MEDIALA od 1957. godine. Na prvoj izložbi MEDIALE koja je održana u Grafičkom kolektivu pod nazivom “medialna istraživanja” izlagali su Leonid Šejka, Olja Ivanjicki, Miro Glavurtić i Vladan Radovanović. Cilj Mediale je bio spajanje tradicionalnog i savremenog u umetnosti, ugledajući se na renesansu i klasicizam. Svim članovima ovog umetničkog pokreta bila je zajednička jedna ideja, a to je beskrajna ljubav prema umetnosti i verovanje u njene svemoguće moći. Grupa Mediala je imala 12 izložbi. 2006. godine Olja Ivanjicki je aktivno učestvovala na osnivanju Salona muzeja Mediale u okviru Istorijskog muzeja Srbije.

Svojevremeno je o Mediali Olja izjavila sledeće: „Mediala je pokret koji se širi, koji se ne može zaustaviti, jedan pokret koji se nikad ne zaustavlja. Samo čovekov život se završava smrću. Pokret traje duže od čoveka, ima pokreta koji traju vekovima. Nema smrti, postoji samo modifikacija.“

Slikarstvo

Agonije i ekstaze Marsa (1997.) 

Koncept umetnosti koju je Olja prenosila na platno je bilo u svakom smislu jedinstveno. Verovala je u postojanje živog sveta van planete Zemlje, i za nju je život na Zemlji bio privilegija. Uticaj pop arta u potpunosti se ogleda u njenim futurističkim delima. Imala je za cilj da njena umetnost pokreće razna pitanja u nama. Na njenim slikama i crtežima su oslikani su kosmički predeli, kosmonauti, portreti, savremenici, ali i renesansne ličnosti preplitanje tamnijih i svetlijih boja daje vizuelnu sliku koja zadivljuje svakog posmatrača. Olja Ivanjicki je u svom opusu ostavila skoro 30 hiljada dela. Neka od njenih najznačajnijih dela su: “Dvadeseti vek I, II, II” ( 1975-1999 ), “Kosovski boj” (1989), Leonardova seansa (1959), “Oluja mozgova“ (1995), “Dnevnik Marsa“(2003), „Osvajanje Meseca” (1991), “Teuta” (1957), “Adam i Eva” (1992), “Apokalipsa” (1982), “Čas anatomije, Če Gevara” (1967), “Agonije i ekstaze” (1981- 1997), “Jedanaesta zapovest” (2003), “Sudnji dan” (2009).

Tajna večera (1984.)

Pročitajte i: Reč urednice: Čije je ovo vreme, bre?

Projekti

Projekat za nove “bliznakinje” u Njujorku 2003.

Nekoliko godina pre smrti, 2003. godine završila je nekoliko arhitektonskih projekata od kojih su najznačajniji projekat za novi trgovinski centar u Njujorku pod nazivom „Big Apple Twins – Ground and sky Zero Memorial“ i dve građevine za Mars pod nazivom „Matrimonial Buildings“. Godinu dana kasnije učestvovala je u konkursu za memorijalni centar „Memorijalna sfera“, napravila je projekat mosta preko Dunava „Belgrade Time Gate“, takođe je učestvovala na konkursu „Nasca Observatory Lodge“ u Peruu, i na trećem Pežoovom takmičenju za projekat automobila bliske budućnosti. Godine 2005. se oprobala u svetu mode, prvo kao kostimografkinja u Narodnom pozorištu u Beogradu u Štrausovoj operi „Slepi miš“, a potom je ostvarila dugogodišnju saradnju sa modnom kućom Mona, revijama „Tesla“ (2005), „Njegoš“ (2007). Poslednju modnu kolekciju “Carstvo” ostavila je u skicama i crtežima , sa jasnim instrukcijama kreatorima Mone kako da se završi, i ta kreacija prikazana je godinu dana posle Oljine smrti.

Objavljena dela

Dnevnik Marsa (2003.)
  • 1994. „Ogledalo ljubavi“, prepiska Olje Ivanjicki i Leonida Pekle (izdanje Silmir, Beograd)
  • 1995. „Oluja mozgova“, razgovori sa Oljom Ivanjicki (priredila Ljubinka Milinić, KOV, Vršac)
  • 1998. „Videla sam pre i posle“, pesme i eseji (priredila Suzana Spasić, Interpress, Beograd – 2009. drugo izdanje)
  • 2008. „Večni uslov“, poeme (priredila Suzana Spasić, Kompanija Novosti, Beograd)
  • 2014. – posthumno – Vodič, knjiga eseja, prva knjiga edicije “Peto carstvo” u izdanju Fonda Olge Olje Ivanjicki

Monografije: Bora Ćosić, OLJA – jedina kolektivna biografija, Književne novine, Beograd, 1984.

OLJA, CD monografija, 1999, Radionica duše, Beograd

Sue Hubbard: Olja Ivanjicki – Očekivanje nemogućeg (izašla na srpskom, engleskom i ruskom jeziku), Philip Wilson Publishers, London, Službeni glasnik, Beograd, Gayo Gallery, Podgorica.

Dragoš Kalajić: Olja, 2017, Vukotic media, Beograd.

Nagrade i priznanja

Olja Ivanjicki na otvaranju Bitefa 1989.
  • Najbolja slikarka 20. veka u Jugoslaviji na osnovu glasanja jugoslovenske publike
  • Sedmojulska i Vukova nagrada (1988) za životno delo, najveće priznanje u Srbiji
  • „Međunarodna žena godine“ IBC Cambridge (1995. i 1998.)
  • „Vodećih 2000 intelektualaca sveta“ IBC Cambridge (1999.)
  • „Izuzetni pojedinci 20. veka“ IBC Cambridge (2000.)
  • „Vodeće žive legende sveta“ IBC Cambridge (2001.)
  • Postala je i zamenica guvernera Američkog biografskog instituta, a zatim zamenica direktora Međunarodnog biografskog centra u Kembridžu
  • 2005. je bila jedan od osnivača NAF-a (Niš Art Fondacije)
  • 2006. je bila dobitnica nagrade Zlatni beočug za životno delo Kulturno-prosvetne zajednice Beograda
  • 2007. osnovala je Fond Olge Olje Ivanjicki
  • 2008. takođe je ponela nagradu za životno delo Fondacije „Braća Karić“

Olja Ivanjicki je bila svestrana umetnica, uvek ispred svog vremena. Njeno stvaralaštvo ostaće zaostavština svim generacijama koje cene kvalitetan artistički duh i spoj tradicije i modernog.

Ovom prilikom izražavamo veliku zahvalnost Fondu Olje Ivanjicki na realizaciji ovog članka.

Pročitajte i: TIGRICA POZITIVNA NA VIRUS KORONA – PRVI SLUČAJ NA SVETU

Autor: Aleksandra Petković

Dodatni izvori: wikipedia.org, artdistrict.rs, kultivisise.rs, wannabemagazine.com

Foto izvor: Fond Olje Ivanjicki