Nije naivno trčati

, PULS GRADA

,,Još iz ranih dana u meni je izgrađen taj sportski duh, koji u mom slučaju podrazumeva želju za uspehom, radom, disciplinom i upornošću. Taj sportski duh je sve ove godine prvo samo mirovao, a probudio se iz želje da istrčim prvi polumaraton, a kasnije i da postanem deo trkačkog sveta. Tu želju mahom podržava iinicijativa da se popravi psihofizičko zdravstveno stanje i da se ono takvo održi što duže.”

                                                                                                                        Vesko Anđelković

 

 

Pre otprilike deset dana održana je trka na 10 km u Beogradu, pod vođstvom slogana ,,We fly BGD”. Pokupio se, ako se tako može reći, veliki narod i trčao Beogradom uz blještavo sunce i dobru podršku ostalih koji su pratili trku i navijali. U masi koja je brojala 15000 trkača, bilo je čak 24 trkača, članova sve brojnije organizacije ARK MaratonKO, koju čine ljudi najrazličitijih generacija iz Kovačice, Debeljače, Padine i Crepaje. Uz ovaj tim iz moje rodne Kovačice, ja sam se izgradila kao profesionalan trkač, prvobitno individualac u svetu sporta i drago mi je što ovom prilikom mogu da ostavim par reči o predsedniku našeg tima, Vesku Anđelkoviću, koji nas je sve zajedno poveo na ovaj put. Zapravo, ovo je tekst o svima Nama, trkačima.

Lepo je kada neko može da kaže da je osnivanje ovakvog kluba u maloj sredini, kakva je Kovačica, probudilo vedar duh. ,,Svi članovi koji danas čine MaratonKO postali su sinonim za njega, koji je istovremeno postao sinonim za vedar duh, pozitivnu energiju i zdrav način života.” A to je zateklo i mene. U našem okruženju zaista vladaju, kako Vesko kaže, nesvakidašnje pozitivne teme, pune ličnih planova za dostizanjem određenih ciljeva po pitanju ličnih rekorda i za istrčavanjem trka koje predstoje. Ono što je najvažnije, osnovana je jedna nova porodica, u kojoj vlada neizmerno poštovanje prema svakom trkaču.

Posle samo tri godine od osnivanja kluba, ARK MaratonKO broji oko 25 članova sa tendencijom stalnog rasta. Uspešnim delovanjem organizacije, pozitivnim primerom najaktivnijih članova, kao i brojni uspesi najuspešnijeg člana, Mihala Šulje, animirana je i privučena kako mlađa, tako i starija generacija. Sada se, kada se sklope kockice, može slobodno reći da je kroz dva održana polumaratona u jednoj malenoj opštini, kakva je Kovačica, dobro razvijen sportski duh i borba za prestiž u sportu. Lep je osećaj, kada postanete svesni da idete u nova iskustva sa drugim nepoznatim trkačima, a vođeni ste svojim timom i željom da uspete. Svakome će neko kao što je Vesko biti dobar uzor, jer to je čovek koji sada već hrabro prelazi preko pola veka svog življenja. Počeo je kao rekreativac u sportu, osnažio svoj duh kroz istrčane maratone, da bi se sada mogao pohvaliti sa dva osvojena trofeja u svojoj klasi.

Po drugi put ove godine, Kovačica je bila dobar domaćin u organizaciji prolećnog polumaratona, koji je vođen ostvarenim uspehom iz prethodne godine, kada je masa domaćih članova trčala na 10km i 21km pod sloganom “Nije naivno trčati”. Vesko dodaje, da ne treba posebno napominjati da je organizacija polumaratona u našoj opštini postala već tradicija i da će se 7.04.2019. godine ponovo promovisati sport i zdrav duh.

Na kraju, čime bi se trebalo voditi u želji da prvi put istrčite određeni broj kilometara? Motivacije su različite, kao i sam tok misli. ,,Bez zadatog cilja, svi pokušaji zadržavanja sopstvene vitalnosti i kondicije bivaju bezuspešni”. I kad pada kiša, svaki prosečan trkač će reći sam sebi da ,,iako nije pravi trenutak, treba da se istrči brzih par kilometara!” Draga gospodo samistvorite ispred sebe cilj. Sami sebi postanite motivacija. Jer…pravi trenutak nikada neće doći, ako sami ne stvorite mogućnost za njega. Kada trčanje prihvatite kao disanje, znaćete iz svake situacije da se izvučete kao pobednik. Sam svoj pobednik.

Zadovoljstvo je moje što imam Njih ispred sebe i što sam deo jedne ovakve porodice. Dovoljno je povesti se osmehom koji poseduje Vesko svaki put kada priča sa mnom. Dovoljno je što su me Sanja i Jani uzeli za ruku i naterali da se sama potrudim i izborim sa prvom sportskom povredom. Na kraju, lepo je kad znaš da ispred tebe stoji uzor, kakav je Mihal Šulja.

Ponosni na to što jesmo, trčimo dalje… trčimo više.

Pripremila: Tatjana Vujović