Iznad usplahirenih oblaka, nalazi se mesto koje želiš da obiđeš. Da, nije predaleko odmaklo od obične staklene boce u kojoj se ljušti sneg od
Tražeći jesen otišla sam dublje od planine i više od reke i ugledala prozirno staklo odbleska. Bilo je leto. I bilo je kratko. Čamci su bili
da se zaljubiš u meko kotrljanje zvezda i onda da pomalo shvatiš kolika je odgovornost ostaviti ružu na jednoj planeti na kojoj nema ljudi
Mada sam se plašio za sestru i majku razmišljao sam da se ubijem, kada je počeo rat poslali su me u Aušvic tamo sam čuvao Jevrejku
U šta to veruje devojka u žutoj haljini nekad čini se da je dosta zupčanik koji pokreće ogradu u grlu da razlije tonu cigle sa fasade koja se
Ne mogu svi biti nežna ruka glas koji te grli iskidane stranice u kičmi knjige ipak te pitaju kako si inače mada spavaš i to nisu klice
I najveći je život kad misliš da sanjaš. Pitao si me zašto se tako smejem zašto se tako stalno smejem. Pitao si me odakle čemu taj tužan
videla sam zalazak koji me je prepoznao nisam ni umela opisati koliko se koraka deli da spoji jedan poljubac sunca sa mesečevim kretanjem
Jutro je na zalasku. A meni se oči istapaju u crveno plavo crveno iznad oblaka sam zakačila lampice i tiho sanjam. Nova godina se izmislila, a
Prvo dugo dugo nestaješ danima godinama decenijama pa onda kada pomisliš da nije ostao ni molekul meseca onda počneš da se budiš prikupljaš