Student nedelje | Filip Unić, 22 godine, Ekonomski fakultet u Beogradu

, AKTUELNO

#1 Kako si došao na ideju da upišeš Prvu ekonomsku školu u Beogradu?

Kao i svaki tinejdžer koji se nalazi na prekretnici gde, birajući srednju školu, donekle usmerava svoja interesovanja, i ja sam bio neodlučan. Iz osnovne škole nosite znanja iz različitih oblasti, ali opet postoji još puno disciplina koje niste odslušali a možda vas zanimaju. Bilo je tu ideja – od elektrotehničara preko turističkog vodiča pa sve do medicinskih radnika. Međutim, brat Ivan mi je dosta pomogao. On je tada bio student Ekonomskog fakulteta i pričao mi je o berzi, strategijama poslovanja, brokerima i trgovanju hartijama od vrednosti. Sve to me je zainteresovalo, pa sam odlučio da upišem ekonomsku školu. Odlučio sam se za Prvu ekonomsku, jer sam znao da važi za najbolju školu iz oblasti ekonomije u Beogradu.

#2 Navedi ukratko svoj razvojni put u srednjoj školi.

Početak je bio poprilično težak. Započinjete izučavanje jedne velike oblasti o kojoj imate jako malo znanja. Čuli ste da svi pričaju o inflaciji, bankama, kamatnim stopama, ekonomskoj krizi ali gotovo da ne znate uopšte šta to znači. Ono što sam znao je da će žrtva koju činim tada biti opravdana, jer ću biti adekvatno pripremljen za fakultet. Nastavni kadar mi se jako svideo i zavoleo sam taj pristup gde te neko tera da razmisliš o onome što učiš iako si nov u tome. Moram istaći da mi se najviše svideo princip profesorke statistike koja je tražila od nas da svaku definiciju ili formulu ispričamo svojim rečima i da znamo da joj objasnimo zašto je određen termin upotrebljen u toj definiciji. Kako je vreme odmicalo i kako smo sve dublje „gazili“ u svet ekonomije, problemi su postajali zanimljiviji, ali i mi smo dobijali više ideja. Uz nastavu u školi, imali smo i obaveznu praksu koja nam je pomogla da se uverimo da sve što učimo teorijiski i te kako ima praktičnu primenu. Nakon 4 godine pozitivnog iskustva, odlučio sam da nastavim i upišem Ekonomski fakultet.

#3 S obzirom na to da si završio u roku studije sa prosekom 9,58, koliko je odricanja bilo potrebno za ovakav uspeh?

Kada mi postave ovakvo pitanje, kažem da su organizacija, kontinuitet i samokontrola tri ključne stvari. Uvek volim da istaknem da kada imate cilj ispred sebe, već ste na pola puta do uspeha. Važno je da znate šta želite, a onda počinju da vam se javljaju ideje o tome šta morate učiniti kako biste ostvarili dati cilj. Kada znate da želite posao koji vas ispunjava, bio to posao u marketingu, finansijama ili ljudskim resursima, onda znate da je diploma put do tog cilja. Do diplome vode ispiti, do ispita kolokvijumi, seminari, prezentacije…zapravo, milion nekih sitnijih zadataka i aktivnosti koje morate da završite. Jako dobro organizujem svoje vreme, znam kada su mi kolokvijumi i kada moram da zagrejem stolicu a kada mogu da „izluftiram mozak“. Tačno znam koliko strana tog dana moram preći i to u 99% slučajeva odradim. Radim u kontinuitetu jer je početak težak, a posle „hvatate ubrzanje“ pa se gradivo lakše uči. Samokontrola vam služi da sprečite sebe da protraćite dan na nepotrebne stvari i, umesto toga, nastavite putem svog cilja. Lepo je kada izađete sa društvom uveče u neki provod, ali je još lepše kada očistite godinu u julu pa imate 3 slobodna meseca na raspolaganju. Fakultet je jedna velika životna škola. Ne učite samo da spremite knjigu od 500 strana, već upoznajete sebe, učite da budete odgovorniji, efektivniji, izdržljiviji.

#4 Kakvo je tvoje iskustvo vezano za projekat studentsko mentorstvo? Koliko zaista može da se prenese mlađim kolegama znanja i energije i da projekat bude uspešan?

Ovaj projekat mi se dopao čim sam čuo iskustva svojih kolega koji su već učestvovali. Jako je lep osećaj kada novim generacijama budućih ekonomista prenosite vaše i tuđe iskustvo, ukazujete im na „cake“ koje olakšavaju period studiranja, ali im i pomažete da organizuju svoje vreme. U šali kažem da morate biti dobar psiholog kako biste ostvarili empatiju prema studentima koje vodite. Ujedno ih vi motivišete, nadgledate i dajete predloge za unapređenje. Vi ste ti koji slušate njihov dan, koji čujete drhtanje u glasu ili vidite suzu zbog ispita. Znanje i energija se uvek mogu preneti, ako postoji želja sa obe strane. Važno je da vaš mentee stekne poverenje u vas tako da zajedno možete „prodreti“ u srž problema. O tome koliko je projekat uspešan govori činjenica da se uspešno nastavlja realizacija iz godine u godinu ali i ankete koje se sprovode nakon svake sezone projekta gde nekadašnji brucoši iznose svoje utiske o projektu. Mahom su to pozitivna iskustva i ogroman je procenat onih koji su rekli da im je projekat značajno pomogao da polože ispite ali i da poboljšaju svoj pristup i rad na fakultetu. Do sada nismo imali nijednog studenta koji je rekao da mu se projekat nije svideo ili da mu nije značio. De fakto je da mnogi od nekadašnjih mentee-ja sada postaju mentori i uspešno vode nove generacije studenata.

#5 Učestvovao si u Leo Burnett radionici mesec i po dana, koliko je danas značajno neformalno obrazovanje i šta je tebi donelo isto?

Kao neko ko je završio smer Menadžment na Ekonomskom fakultetu, marketing mi je jako bliska oblast. Čuo sam od profesora sa međunarodnog marketinga da marketinška agencija Leo Burnett organizuje radionicu u trajanju od oko mesec i po dana gde mi učestvujemo u putovanju kroz marketing, pa je sama radionica nazvana „Vodič kroz marketing“. U početku smo podeljeni u timove i dobili smo 3 različita biznisa za koje smo najpre samo osmislili nazive brenda. Nakon toga je žiri odlučivao za koji od ta tri brenda treba da napravimo koncepciju i razvijemo ceo imidž. Mi smo brendirali životno osiguranje i moram priznati da mi je jako pomoglo da se upoznam sa pojmovima iz ove discipline sa kojom nisam imao dodirnih tačaka na osnovnim studijama. Neformalno obrazovanje jeste važno, jer vam pomaže da upotpunite znanje iz oblasti koja vas zanima i da se oprobate u nekoj grani i van fakulteta. Svakako smatram da ovaj segment obrazovanja zavređuje više pažnje i da mu se treba posvetiti u budućnosti.

#6 Šta bi poručio svim studentima kojima teško ide učenje i još uvek nisu uspeli da pronađu svoje „mesto pod suncem“?

Pod pretpostavkom da je svako upisao ono što ga zanima, vrlo je važno da verujete u sebe i da imate podršku vama dragih ljudi. Kao i u privrednim ciklusima, i u našem radu postoje oscilacije. I to je normalna stvar! Ne možemo svaki dan davati 100% sebe. Kada vidite da vam ne ide učenje, ostavite knjigu po strani, prošetajte sa društvom, izađite u pozorište, grad, vozite biciklu na Adi. Tako ćete sebe napuniti energijom za dalje poduhvate. Naravno, ne možete sve ovo praktikovati svaki dan, ali povremeno, nije na odmet. Častite sebe kada odradite nešto dobro! Proslavite položen ispit ili uspešno urađenu prezentaciju. Morate znati da će sve čega se sada odričete jednog dana biti vraćeno. To je kao kada svaki dan odvajate sto dinara pa posle izvesnog vremena vidite da tih sto dinara nije mala svota već da imate dovoljno novca da odete na letovanje. I na kraju, ne dozvolite da zbog vaše nemarnosti i nekog trenutnog neuspeha propadne vaše odricanje. Zapamtite da vas vaši snovi tamo negde u budućnosti čekaju. Zgrabite ih!

Pripremila: Branka Čvorović