Moje studiranje na FPN-u

, AKTUELNO

Da možeš da vratiš vreme unazad, šta bi?

Prvo i najvažnije pravilo koje ćeš, kao zeleni zbunjeni brucoš ili brucoškinja, čuti i usvojiti na Fakultetu političkih nauka glasi: „Kada položiš TPS (Teorija političkog sistema), znaš da ćeš da završiš fakultet, a kada položiš Metodologiju, znaš i kad ćeš“.

Bilo je tu, naravno, još predmeta gde prolaznost ne zavisi samo od truda i zalaganja, već i od raznih drugih faktora kao što su raspoloženje profesora ili stanje na tabeli treće finske hokejaške lige, ali ovo je jedan od univerzalnih FPN mitova koji se prenose sa kolena na koleno i koji se na nekome slome, a na nekome ne. Ja sam imao sreće.

A odlučio sam se baš za taj fakultet (odsek žurnalistika) iz krajnje površnih i čudnih poriva – idealizma i strasti. Devedesdetih godina je, naime, u srpskom TV etru postojalo nešto što se zvalo Treći kanal (3K). Osim što ga pamtimo po emisijama za koje se kasnije ispostavilo da su odskočna daska za turbo-folk (ZAM) ili pevačka takmišenja (3K Dur), na tom programu postojao je sijaset izuzetnih muzičkih emisija najrazličitijih pravaca. Od metala do elektronike.

Ekipa koja je sve to radila je, iako po principu „štapa i kanapa“, uspevala da iz dana u dan stvori program čijeg se kvaliteta pojedine televizije ni danas ne bi postidele.

Upravo time sam, mlad i naivan, bio zaveden i poželeo sam da se bavim muzičkim novinarstvom, a u tom trenutku ste novinarstvo mogli da studirate isključivo na FPN-u.

Na stranu to što sam suviše kasno shvatio da u Srbiji gotovo da nema tržišta ni za kakvo novinarstvo, a naročito muzičko, tek, „upao“ sam u tada vrlo skromne kvote FPN-a, a kada sam već nogom uspeo da zaglavim vrata, bilo bi glupo da ih ne otvorim skroz, zar ne?

Samo studiranje nije bilo preterano traumatično (mada je bilo i takvih slučajeva) ali se pokazalo da pravo učenje počinje tek u pravoj redakciji. Ispostavilo se da sam na FPN-u stekao obimno opšte znanje i tek osnovne naznake stručnih novinarskih znanja. Ipak, te redakcije ne pitaju preterano o epikurejcima i Aristotelovoj državi, a ni pisanje vesti po principu obrnute piramide odavno više nije u modi.

Dakle, kako god okreneš, moraš stalno da učiš. Ono što naučiš na fakultetu, ma koliko to skromno ili obimno bilo, ipak je samo baza koja se gradi valjda tokom celog života.

Na kraju, većina ljudi će, na pitanje da li bi nešto promenili u svom životu kada bi mogli da vrate vreme, reći da ništa ne bi dirali i da su sve uradili baš onako kako su želeli. Lično nisam siguran da ne bih, recimo, promenio izbor fakulteta. Ali, postoji ta jedna nezgodna stvar – kada te u izboru vode idealizam i strast prema nečemu što voliš, ti se tu zaista ne pitaš mnogo.

Nenad Milosavljević