Među rukohvatima sećanja

, AKTUELNO

Među rukohvatima sećanja
U tvoju kožu smeštam kofere
prenatrpane budućim uspomenama.
Spakovan u kvadrat, izgužvane kragne,
molim te da me pustiš da ti poklonim
ovo otkinuto dugme.
Ipak, karmin se ne pere.
I mržnja se ne da osušiti vetrom.

 

Poginućemo od brzine tvojih želja,
pre no što uspem da zinem
i popijem lek sa kašičice podeljene pažnje.
Stoga, iscepaj me pre no
udariš u obale obećane reke.
Smesti me među lakove za nokte,
ili, još bolje, ofarbaj me u ratne boje,
tako mogu postati štit, i koplje.
Tako mogu i protiv Harona.

 

Poginućemo od preostalog vremena.
Obuci me i budi slobodna.
Ili, otpevaj me u vozu sa Ciganima,
samo, ne puštaj me iz čeljusti
tvojih maštarija.
Izgubim li se negde među prtljagom
znam da me nećeš tražiti.
Tebi je stalo samo do satova.

 

Poginućemo od putovanja.
Ponovo me bodu značke, ne znaš,
u čelo mi ih zabadaš i šapatom tražiš
da budemo srećni, kad popiješ koju više.

 

Na obali, pribijaš mi brzinu uz grudi.
Zavoleo sam te smrtnu, ne brini o svitanju.
Zanoćio sam te tmurnu, ne misli o pitanju
čega se sećam iz prošlog života.
Poginućemo, a ni čuo nisam
žubor tvoje krvi, kad se slije u relativitet
svih teorija sveta.
Spustila si nas na palubu i zauzela
poslednji pramac nesećanja.
Melodija talasanja tela je očaravajuća.
Posle male smrti, šetam ti, šetam po koži.

 

Aleksandra Batinić

Izvor naslovne fotografije: elitedaily.com