Andrićevo ćoše | Laku noć, lepotice

, AKTUELNO

Prava, suštinska, značajna. Lepa, iskrena, sunčana. Lepršava, divna, beskrajno zanosna.

Ljubav.

Golica svuda, drma te od usana do stopala. Greje te kad je hladno, pregreje kad od sparine ne možeš da dišeš. Zbog nje pucaš po šavovima, jer si prespor da te šavove zaštitiš od mogućih preloma i bolova. Unutrašnjih bolova, patnje i sumnji. A i dalje ne možeš da je objasniš. I ne želiš. Samo žudiš da uživaš u njoj, prepustiš se, ne razmišljaš ama baš ni o čemu. Već samo o njemu. O vama.

Prednost jedne mlade devojke koja čitav život vodi borbu sa užasnom cirkulacijom, ledenim nogama i rukama jeste postojanje jednog brižljivog, gorostasnog momka koji na njegovu sreću nema taj problem. On spremno i hrabro, ispod carstva jorgana može svojom medveđom toplotom ugrejati noge smrznutoj gospođici.

– Znaš, nije prošao ni dan, a da nisam poželeo ovo. – kaže on.

– Šta?

– Tebe. – spremno mi odgovori.

– Misliš?

– Znam.

– Toliko si se zacopao? – upitah ga.

– Paralisao. – reče mi.

– Pa, nisam baš toliko strašna?

– Čuj strašna, nije ti ravan ni Frankeštajn. – odgovori mi.

– Ne budi toliko ironičan. – vratih mu.

– To sam pokupio od tebe. I sviđa mi se…

– Šta ti se sviđa? – pitah ga.

– Da te imitiram. Začikavam. Prkosim. Zaluđujem. Obožavam. – reče on.

– Ti si lud. – kazah.

– Lud sam za tobom.

– I ja sam luda. Za tobom, zbog tebe, s tobom. – odgovorih iskreno.

– Misliš? – upita me.

– Znam.

– Zato sam znao da ćeš biti moja. – zaključi moje pokretno toplotno ćebe.

– Je l’? Kako?

– Kvrcnulo je. Želeo sam da izađem s tobom onog momenta kad sam te ugledao. Samo sam morao da sačekam da i ti budeš spremna. – iskreno mi odgovori.

– Toliko je kvrcnulo među nama?

– U potpunosti. Zato mi nije jasno zašto se svađamo zbog svake sitnice? – zapita me.

– Svađamo se jer si težak, hirovit i džangrizav, a ja tvrdoglava, ponekad sumnjičava i paranoična devojka.

– Zato si samo moja tvrdoglava, uvek sumnjičava, paranoična, sa užasnom cirkulacijom devojka. – zaključi moj gospodin.

– A ti uvek sijaš romantikom kad se zavučemo u krevet.

– Inspirišeš me. Valjda je to posledica tvojih ledenih nogu. I činjenice da mi se sviđa ideja da svaki tvoj dan počinje i završava se sa mnom. – sanjivo mi odgovori.

– Misliš?

– Znam. – zaključi on.

– Laku noć, gospodine Romantični.

– Laku noć, lepotice. – reče mi, utonuvši u jastuk moje tršave kose.

Bojana Andrić

Fotografija: www.srbijadanas.com