Dobar primer studentske inicijative Kluba studenata arheologije

, KARIJERA

Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu je tradicionalno poprište buna, beskrajnih rasprava i nefunkcionalnih znanja za današnje vreme, rekli bi nezavisni posmatrači. Međutim, ko malo bliže pogleda, videće jednu drugačiju sliku. Na Filozofskom fakultetu postoji čitav niz studentskih udruženja čija svrha nije “filozofiranje” (kako bi mnogi to nazvali) već konkretne akcije i dela.

Takav je Klub studenata arheologije (KSA) koji par godina unazad organizuje arheološke ekskurzije po celoj Srbiji i okolnim zemljama u skladu s mogućnostima. Ovo je jako korisna stvar za arheologiju jer široj javnosti pokazuje šta to ima vredno u Srbiji i zašto kulturno nasleđe ne treba da bude poslednja rupa na sviralu. Iz KSA smo pričali sa Anđelom Dedić, jednoj od aktivnih članova ovog udruženja.

1. Koliko dugo postoji Klub studenata arheologije i čime se sve bavi?

Klub studenata arheologije je osnovan decembra 2009. godine. Bavi se podsticanjem stručnog usavršavanja među studentima arheologije i poboljšanjem informisanosti studenata. Zahvaljujući Klubu, studenti imaju mogućnost da zajedničkim snagama izvedu određene akcije, recimo, ekskurzije, izložbe, prezentacije. I upravo na taj način pomažu predstavljanje arheologije široj javnosti.

2. Kako je nastala ideja o arheološkim ekskurzijama?

Ideja o arheološkim ekskurzijama nastala je iz želje, ali i potrebe, studenata arheologije da obiđu lokalitete o kojima se najčešće uči tokom studija. Naravno, pored samih lokaliteta, obilazimo i muzeje u kojima se čuvaju nalazi sa odredjenih iskopavanja. Tek posetom lokaliteta, čini mi se, stiče se pravi utisak o impozantnosti arhitekture ili pokretnog arheološkog materijala. Upravo tada, studenti imaju mogućnost da vizualizuju sve što su pročitli iz literature o odredjenom lokalitetu. Jedno od najčešće izgovorenih impresija, među studentima je, “Jao, pa ja nisam zamišljao/la da je to tako veliko/malo”.

Spomenula bih takodje, da mi je zaista drago što nam se na ekskurzijama pridružuju i koleginice i kolege sa istorije umetnosti i istorije, tako da se stvara prilika za nova poznanstva, kao i diskusije o istim stvarima samo sa različite tačke gledišta.

3. Na koje sve lokalitete su studenti imali priliku da idu sa KSA?

Klub je ekskurzije organizovao i ranije, i pre nego što sam se lično ja prihvatila tog posla. Zapravo, samo smo sada nastavili tu tradiciju, i lično, zaista mi je drago zbog toga. Posećivali smo Viminacijum, Golubačku tvrđavu, Lepenski Vir. Pored toga, još i Dianu i Pontes, kao i Gamzigrad. Išli smo i do Caričinog Grada.Naravno, nismo zaobilazili ni muzeje u okolini samih lokaliteta. Tako smo jednom prilikom obišli i muzej u Segedinu, u kome je tada bila izložba o egipatskim mumijama.

4. Kakvo je stanje lokaliteta koje ste obilazili?

Prvenstveno, to zavisi od lokaliteta. Slika nije jednaka na svakom od njih. Recimo, Caričin Grad ili Viminacijum, na kojima se iskopavanja obavljaju iz godine u godinu, su u dobrom stanju. Gamzigrad je, takodje, vrlo reprezentativan. Naravno, i Lepenski Vir. Dok, Diana, Pontes, i svi ti “manji” lokaliteti duž obale Dunava, su poprilično zapušteni. Nažalost. I iskreno se nadam da će se to stanje u budućnosti promeniti, ako ne zbog samog očuvanja kulturne baštine, bar zbog turističkog aspekta, koji gotovo svaki lokalitet na teritoriji Srbije poseduje.

5. Imate li pomoć profesora i fakulteta?

Pomoć profesora postoji. U smislu, da obilaze sa nama lokalitete i muzeje, da na licu mesta održe kraće predavanje o samom lokalitetu, nalazima.Ne i manje važno, da pred put, kontaktiraju kolege u muzejima i na lokalitetima kako bi najavili našu posetu ili obezbedili besplatan ulaz. Od samog fakulteta, nažalost, nismo imali pomoć.

6. Kakvi su dalji planovi KSA?

Što se tiče daljih planova, za sada mogu da kažem da će biti još ekskurzija.

7. Može li da se živi od arheologije?

U našem narodu postoji izreka “Od prošlosti se ne živi”, I sad zamislite da, recimo ja, kao sad već diplomirani arheolog to još I potvrdim. Ma nema šanse! J Kao večiti optimista, smatram da može. Potrebno je raditi, ne odustajati od svog sna I pronaći sebi svojsvten put u okviru arheologije. Ljubav, volja i konstantan rad, i uspeh je zagarantovan. Sad zvučim kao neki motivacioni govornik, ali zaista smatram da je moguće. Mislim da je arheologija plodno tlo gde mladi ljudi mogu da nadju inspiraciju i da, na do sada, neviđen način interpretiraju prošlost. Zašto se recimo arheolog ne bi bavio izradom neke super moćne igrice koja otkriva misterije egipatskih piramida?!

Aleksandar Đukić

izvor fotografije: arhiva KSA