Uticaj inovacija, ljudskog kapitala i emigracija na srpsku privredu

Inovacija je ključ ekonomskog razvoja i podizanja životnog standarda. Osim toga, inovativna rešenja donose više novca preduzetnicima koji su u stanju da primenom novih ideja i procesa unaprede svoje poslovanje. Proučavamo dva rada: rad pod nazivom Komplet alata za promovisanje inovacije(engl. „A Toolkit of Policies to Promote Innovation), te drugi sa naslovom Tokovi globalnog talenta (Global Talent Flows). Detalje o autorima i sl. su na kraju teksta u odeljku za izvore. Na kraju, pričamo i sa ekonomistom Libeka Mihailom Gajićem.

Kako se navodi u prvom radu, inovacije su jedini način da najrazvijenije zemlje obezbede dugoročni rast produktivnosti. Pored toga, napominju da politike inovacija nije jedini način da se obezbedi produktivnost, no da je svakako jedan od ključeva uspeha. Naime, i poboljšanja u sferi menadžmenta kompanija imaju pozitivne ekonomske ishode.

Pozivajući se na naučni rad Čarlsa Džonsa („The Facts of Economic Growth“, 2015 u Handbook of Macroeconomics), iskazuju da postoji veza između količine novca koje države izdvajaju za istraživanja i razvoj (research & development) i bogatstva datih zemalja. U suštini, osnovne preporuke (koje su nama zanimljive) su im: direktna javna ulaganja i povećanje ljudskog kapitala (kroz veću imigraciju, povećanje STEM mesta na univerzitetima). Još jedan pozitivan ishod povećanja ljudskog kapitala jeste i smanjenje nejednakosti u društvu.

Zanimljivom vezom između stepena imigracije u datu zemlju i razvijenosti/ bogatstva bavi se i drugi rad (Global Talent Flows). Trideset procenata celokupne inovativnosti Amerike od 1974. godine dolazi upravo od imigranata. Zapravo, Sjedinjene Američke Države glavna su destinacija za najbolje „inovatore“ sa svih krajeva sveta.

Kako se onda Srbija kotira u tim poljima? Tokom 2020. godine, iz republičkog budžeta je izdvojeno tek 0.91% za IR (Istraživanje i Razvoj). Sa druge strane, povećava se broj budžetskih mesta za STEM nauke (pre svega u okviru ulaganja u IT sektor). I sa treće strane, Srbija se ne kotira dobro po pitanju imigracija. Broj ljudi koji imigriraju u Srbiju ubrzo se izgubi, budući da mnogo veći broj emigrira, odnosno iseli se van države. Još gore, to takođe uključuje najobrazovanije mlade ljude koji se sele na zapad.

Zanimljiv je osvrt sociologa Mandića (predavač na Harvardu) u vezi izdatka za obrazovanje iz budžeta u Srbiji. Gostujući na televiziji N1 marta 2021, izjavio je sledeće: „To je koren svega, društvo koje ima ljudski kapital ima pretpostavku da sve ostalo uradi, ako ga nema, ne može da ga nadoknadi. Mora da se ulaže, ne pada s neba, ne dolazi iz fondova EU, ne dobija se nacionalizmom i nacionalnim halucinacijama, nego se ulaže. A kako naša država tretira prosvetu – ja bih to opisao metaforom da zalivamo biljku kiselinom,” kaže Mandić.

 „Procenat BDP-a koji država ulaže u prosvetu, presek vam pokazuje koje će države da budu uspešnje. Koreja 6,1, Finska 6,4, Norveška 8, Brazil 6,3, podigli su milione ljudi iz siromaštva, smanjili stopu kriminaliteta preko prosvete. Rusija 4,7, a Srbija – neka dođe neko, ako ih nije sramota, koji je to tri koma cvonjak, prosek u EU je 5 odsto. Mi sa Albanijom izdvajamo najmanje u Evropi, manje od Bugarske, Hrvatske, manje nego prosek za zemlje sa sukobima, zemlje koje imaju rat. Izdvajamo manje nego prosek najnerazvijenijih zemalja“, ističe Mandić.

Kada se sve to sabere, čini se da izgledi Srbije oslabljeni. O ovome smo razgovarali i sa ekonomistom Libeka, Mihailom Gajićem. Kako on objašnjava, izdvajanja nekog društva za R&D prate njegov razvojni nivo – manje razvijene zemlje mogu da se razvijaju primenom već postojeće tehnologije koju uvoze, dok razvijene zemlje mogu da nastave sa razvojem samo ako kreiraju novu tehnologiju kojom će zameniti već postojeću. kako se privreda bude usložnjavala po strukturi, tako će rasti i potrebe za istraživanjem ali i ekonomska osnova da se ono finansira. Srbija prati ovu vezu – trenutna izdvajanja za istraživanja su mala, mereno u odnosu na BDP i na primere razvijenih zemalja, ali odskačemo od drugih zemalja na našem nivou razvoja.

Ovde ima nekoliko problema koji kvare ovaj utisak – prvi je taj što poreske politike ne kreiraju podsticajno okruženje za ulaganja u istraživanja, pa se deo ovih troškova u privatnom sektoru i ne knjiži kao troškovi za istraživanje, već kao standardni poslovni rashodi; drugi je taj što je država najveći finansijer istraživanja, i to preko državnih naučnih instituta koji su vrlo malo ili nimalo povezani sa privredom pa veliki deo ovih istraživanja i nema praktičnu primenu, naročito ona iz domena društvenih i humanističkih nauka, ili su rezultati istraživanja prilično mršavi imajući u vidu lošu politiku kadriranja. To ne znači da nema centara izvrsnosti koji imaju evropsku reputaciju u pojedinim oblastima, ali ukupni rezultati su prilično mršavi.

Pročitaj i: Kompanija Nordeus osniva fondaciju za podršku obrazovanju u Srbiji i postaje deo gejming kompanije Take-Two Interactive

Kada govorimo o srpskoj privredi i ljudskom kapitalu, Gajić ističe da  se ona po svojoj inovativnosti može podeliti u dve osnovne grupe: „staru’’ i „novu’’ privredu. Staru privredu čine preduzeća u državnom vlasništvu i bivša preduzeća u restrukturiranju, koja su neproduktivna, sa političkim menadžmentom i zastarelom tehnologijom i procesima. Novu privredu čine domaća i strana privatna preduzeća koja su produktivna, okrenuta ka novim tehnologijama i procesima, i prvenstveno izvozu, prilagođavajući i usavršavajući svoje proizvode, često su i uključena u globalne lance snabdevanja. Treći sektor čine mikro i mala preduzeća (uključujući i preduzetnike) koji su prvenstveno okrenuti lokalnom tržištu grada u kome se nalaze. Naravno, u okviru njih postoje manje i više inovativni sektori – samo 5% proizvodnje srpske industrije čine tehnološki zahtevni proizvodi.

„Kvalitet ljudskog kapitala u Srbiji je čak viši, mereno bilo kvalifikacijama radne snage bilo rezultatima na PISA testovima, nego što bi se to moglo pretpostaviti na osnovu našeg nivoa dohotka merenog kao BDP per capita. To je rezultata izgrađenih institucija i tradicije tokom druge polovine XX veka, ali i sunovrata naše privrede tokom 1990-ih koje još uvek nije izlečeno. I ovde postoji dosta problema, ali celokupna industrija IKT-a sa oko 40,000 zaposlenih razvija se u Srbiji upravo zahvaljujući dobrim tehnološkim fakultetima i sposobnim mladim ljudima.“, ističe Gajić.

Kada je reč o iseljavanju mladih, Gajić ističe da je to bitan problem: „Srbija ima jako visoku stopu iseljavanja mladih, ali ne samo onih sa fakultetskim diplomama, nego svih profila i kvalifikacija. A mladi, obrazovni i kreativni ljudi su oni koji svako društvo vuku napred svojim idejama i preuzimanjem rizika za njihovu realizaciju, od promena i unapređivanja poslovnih procesa u okviru velikih korporacija do pokretanja svojih preduzeća i kreiranja novih proizvoda ili tehnologija. Često se trošak našeg društva koji nastaje migracijom mladih posmatra kao izgubljeni resursi koji su potrošeni na njihovo školovanje, ali mnogo veći troškovi su zapravo dinamičkog karaktera, a to su izgubljene prilike za kreiranje, difuziju i primene novih ideja jer ovi ljudi nisu prisutni u Beogradu, Novom Sadu ili drugde u Srbiji.“

Pročitaj i: Gde čitati ekonomske vesti i analize besplatno?

Da li su pomene kod mladih moguće? Gajić je skeptičan. Kako on to vidi, mladi su demografska grupa koja je najmanje zainteresovana za društvene promene u zemlji. „Mladi su apolitični ili nezainteresovani i u drugim zemljama, jer imaju osećaj da „sistem ne radi za njih“. Ali mi takođe imamo i dodatne probleme koje njihovi vršnjaci slabije osećaju: sistemski nepotizam i korupciju (bitno je koga znaš, a ne šta znaš), prljavu političku scenu gde se svako ko ne prati zacrtani stav od strane režima karakteriše kao javni neprijatelj i slično tome pa se politika razumeva kao nešto prljavo, nipodoštavajuće. Obrazovanje je jedna od retkih tema koja političare u Srbiji ne zanima, jer na toj temi ne mogu dobiti glasove: kvalitet obrazovanja nije bitna tema većini birača jer se na tržište rada ulazi sa stavom „bitno je da imaš diplomu, lako ćemo za znanje’’ i da bi bilo kakve promene u ovom sektoru postale vidljive potrebne su godine ili decenije. Lakše je podeliti mladima po 100 evra pred izbore.“

Autor: Goran Miletić

Izvori:

  1. https://www.aeaweb.org/articles?id=10.1257/jep.33.3.163 (A Toolkit of Policies to Promote Innovation)
  2. https://www.hbs.edu/ris/Publication%20Files/17-026_a60ac33d-3fd5-4814-a845-137a38066810.pdf (Global Talent Flows)
  3. https://www.nber.org/system/files/working_papers/w21142/w21142.pdf (The Facts of Economic Growth)
  4. https://www.stat.gov.rs/sr-latn/vesti/20210628-naucnoistrazivacka-delatnost-2020/?s=1001

BDP izdvajanje za IR

5. https://rs.n1info.com/vesti/madnic-svaka-vlada-koja-izdvaja-manje-od-sest-odsto-za-prosvetu-je-antisrpska/ (izjava profesora Mandića, N1 mart 2021)

Foto izvor: Google image