Socijalno preduzetništvo u ulozi borca za bolji svet

, BIZNIS I FINANSIJE

Imaju li kompanije motiv da učine svet boljim nego što je on to danas i na koji način to mogu da urade? Ekonomisti smatraju da je osnovni cilj postojanja svake kompanije stvaranje profita, a socijalno preduzetništvo tu stupa na scenu kao poseban oblik poslovanja koje ima za cilj da usmeri profit ka rešavanju šireg socijalnog problema. Kompanije i preduzetnici su tu da ponude novu vrednost na tržištu i ispune potrebe koje prepoznaju kod svojih kupaca.

Kao socijalna preduzeća definišu se ona koja imaju cilj da generišu društvenu vrednost – tačnije, da ostvare neki merljivi uticaj pored standardne ekonomske vrednosti u vidu prihoda. Socijalni preduzetnici kreiraju pozitivne inicijative koje dalje mogu pokrenuti čitav lanac pozitivnih inicijativa u društvu i tako napraviti značajne promene ili pomoći ugroženim kategorijama stanovništva. Jedan od ciljeva koje socijalni preduzetnici žele da postignu može biti obezbeđivanje pristupa onim zajednicama kojima nedostaju stabilne usluge.

Kako se socijalno preduzetništvo razlikuje od klasičnog?

U okviru poslovnog modela koji kreira socijalno preduzeće, središte predstavlja društvena misija koju je potrebno realizovati. Uz ostvarenje socijalnog uticaja koji se postavlja kao prioritet, važno je ostvariti i profit. Ono preduzeće koje uspe da ostvari oba ova cilja i da stvori korelaciju između društvene i ekonomske vrednosti na tržištu – imaće više izgleda za izgradnju uspešnog i održivog poslovanja.

„Socijalni preduzetnici neće biti zadovoljni time da samo daju ribu ili podučavaju ljude pecanju. Oni jednostavno neće mirovati dok ne naprave potpunu revoluciju u ribarstvu.” – Bil Drejton

Pročitajte i: Započinjanje biznisa – šta treba imati na umu?

U tekstu koji je objavljen na portalu Investopedia.com, navedena je misao Adama Smita, koji se smatra tvorcem moderne ekonomije, i to iz njegove poznate knjige „Bogatstvo nacija” – reč je o tome da ljudi, kada slede lične interese, oni tada ujedno uspevaju da ostvare i namere drugih, iako su inicijalno bili usmereni samo ka ostvarenju sopstvenih namera. Pekar koji otvara svoju pekaru, kao lični cilj postavlja zaradu i to predstavlja ostvarenje njegovog ličnog interesa. Međutim, on ipak uspeva da tom svojom delatnošću obezbedi vrednost koja će biti od koristi i drugim ljudima – snabdeva ih hlebom kao jednom od osnovnih životnih namirnica.

Koncept socijalnog preduzetništva povezan je sa društveno-odgovornim investiranjem koje predstavlja ulaganje novca u one kompanije ili fondove koji imaju značajne pozitivne društvene uticaje. Ovakvi investitori tražiće one kompanije koje se bave ekološkom održivošću ili ulažu napore u pogledu razvoja alternativnih izvora energije i sl.

Socijalni preduzetnici kao svoju viziju postavljaju promenu koju žele da ostvare, i to na taj način da se time proširi svest o važnosti rešavanja određenog problema koji je kroz proces istraživanja identifikovan na tržištu i, takođe, ubeđivanjem ljudi da postanu deo te promene. Taj uticaj na ljude je posebno izražen u ovom obliku preduzetničke aktivnosti u odnosu na standardnu. Zahvaljujući njihovom uticaju, i mnogi drugi ljudi počinju drugačije da razmišljaju o određenim problemima i počinju da tragaju za njihovim rešenjem – postaju svesniji šta se može unaprediti i kako se i drugim članovima društva može pomoći.

Na portalu Project-management-Srbija.com istaknute su neke od ključnih razlika između socijalnog i standardnog oblika preduzetništva poput:

  1. Socijalne misije koja se postavlja ispred finansijske misije prilikom kreiranja poslovnog modela (na primer, kao jedan od važnijih definiše se smanjenje stope nezaposlenosti).
  2. Inovativnog načina rešavanja određenog društvenog problema u smislu proširenja, umnožavanja ili kreiranja nečeg potpuno novog na tržištu.
  3. Samoodrživog poslovnog modela – poslovni profit koji se stvori u ovakvom preduzeću ponovo se ulaže u njegov dalji razvoj. Ovde je važno napomenuti da postoje preduzeća koja slede isključivo neprofitni model, ali i ona koja kombinuju profitni i neprofitni.
  4. Načina upravljanja – u fokusu je zajedničko donošenje odluka svih aktera koji učestvuju u ovom poslovnom modelu.
  5. Uticaja koji se može izmeriti – pod ovim se ne podrazumeva novčani uticaj, već onaj koji je ostvaren na društvo, zdravlje, ekologiju ili neku drugu oblast ka kojoj je poslovanje bilo usmereno.

Jedan od primera socijalnih preduzeća u Srbiji koji je na mene ostavio poseban utisak jeste „Kafe 16”, koji zapošljava bivše korisnike svratišta za decu koji u velikom broju slučajeva ne završe ni osnovnu školu. Radeći u ovom kafiću oni stiču praksu koja im može pomoći u tome da kasnije pronađu posao na nekom drugom mestu. Ovakve vrste inicijativa pomažu osobama iz osetljivih kategorija da se lakše integrišu u društvo i steknu neophodne veštine i iskustvo, a doprinosi i smanjenju diskriminacije.

Zbog ovakvih i sličnih inicijativa socijalno preduzetništvo se ne može posmatrati kao klasičan biznis-model, već je neophodno posebno ceniti misiju koju ova preduzeća pokušavaju da ostvare suočavajući se na tom putu sa nizom prepreka i izazova. To su preduzeća koja pričaju svoju priču na potpuno autentičan način i od njih mnoge druge kompanije mogu učiti o empatiji i pravilnom kreiranju i realizovanju misije.

Pripremila: Tijana Katić

Izvori:

https://www.investopedia.com/terms/s/social-entrepreneur.asp

https://learn.marsdd.com/article/social-purpose-business-spb-models/

https://project-management-srbija.com/softskills/socijalno-preduzetnistvo

Foto-izvor: Lična arhiva