Izopačeni um Pabla Pikasa: slavni slikar neslavnog ponašanja

, KULTURA

Španski slikar Pablo Pikaso (1881 – 1973) bio je genijalni umetnik “bolesnog” uma o kom ćete danas saznati ono što verovatno niste ni slutili da možete. Ovo je priča o njegovom privatnom, nazovi ljubavnom životu.

Na rođenju, Pablo je proglašen mrtvim, a onda je uz dim cigarete ujaka koji je bio lekar prodisao (dunuo mu je dim u lice). Bio je vrlo, čak i više no što je uobičajeno, vezan za majku i upravo to je element koji se može vezati za krajnje čudnu i „bolesnu“ prirodu kada je reč o odnosima sa ženama. Pablov otac je bio učitelj crtanja i slikar i jasno je da je od njega nasledio talenat i ljubav prema slikanju, čak ga je i prevazišao.

Pablo Pikaso je nevinost izgubio u bordelu. Reklo bi se da je to bila kao neka porodična tradicija, jer je njegov otac imao običaj da se zabavlja sa prostitutkama, a kako je Pablo „kupio“ super-gene baš od oca, ova je crta bila kao bonus.

Umetnik je imao impotentnog prijatelja, koji je bio zaljubljen u ženu imena Germin, pa je bio „velikodušan“ i „uskočio“ da reši problem svom prijatelju, koga je upravo tako odveo u samoubistvo. Nakon toga je ušao u „plavu fazu“ svoje umetnosti, ali ga je ubrzo zainteresovala jedna striptizeta, čijih je nekoliko, nikad prikazanih, aktova nacrtao.

Očigledno je da su glavna inspiracija Pabla Pikasa bile žene, a kada je odnos sa njima na tapetu, slikovitim izražavanjem, bila je to mutna, prljava, nezavršena, šarena slika. Nisu mu bile strane ni paralelne veze, ni ljubavnice, ni mnogo mlađe žene, ni veze za jednu noć. Imao je dve žene, četvoro dece, mnoštvo ljubavnica, a od svih tih silnih „zaljubljivanja“ izdvojilo se sedam „većih ljubavi“: Fernanda Olivije, Eva  Guel, Olga Hohlova, Mari-Tereza Volter, Dora Mar, Fransoaz Žilo, Žaklin Roke. Liči kao spisak igrača za reprezentaciju koji prekidamo, ali videćete da su neke od ovih priča bile pravi sprint (u provaliju).

Pablove žene: put od strasti do groba

Pablo nije bio baš „sav svoj“. Išao je iz krajnosti u krajnost, od nežnog ljubavnika do čoveka punog gneva. Ipak, imao je kriterijume, pa ne možemo reći da „nije birao“. Naime, bilo je neophodno da žena bude niža od njega. Rekli biste sada „kakav samo kriterijum, mogao je da kaže da mora samo da bude žena“, ali ne zaboravite da je ovaj slikar svih vremena bio visok svega 163cm! Sada je komentar nalik „mogao je nešto lakše da zada“.

Fernanda Olivije je njegova prva ljubav „od trajanja“. U begu od kiše je završila u njegovom studiju i šta mislite kakav je nastavak? Ostala je sedam godina. Bila je lepa i udata, premda joj ovo drugo nije predstavljalo problem. Pozirala je slikarima, a Pablo joj ipak nije dozvolio da tako i ostane, pa joj je to zabranio i nadalje je bila njegov model. Za samo par meseci je stvorio 60 njenih portreta! Pikaso je bio čovek bez poštovanja prema ženama, ali kako je Fernanda bila jedna lenja žena,  sve kućne poslove radio je sam. Međutim, to nije bio slučaj kada su u pitanju bile druge žene, one su ipak morale sve same. To nije bilo dovoljno da Fernanda ostane sa njim, jer je zanosnu lenjivicu nezasite avantura gušila njegova posesivnost.

Kako bi se osvetio Fernandi, imao je aferu sa njenom drugaricom koju je zvao Eva Gouel, a čije je ime zapravo bilo Marsen Humber. Tu je nikla ljubav, ali nije i Pikasova vernost. Eva je bila teško bolesna, na samrti, a on se nije otreznio od varanja, te je tu praksu nastavio čak i kada je bio pored nje gledajući je kako umire, a za to vreme je započeo vezu sa manekenkom Gabi Depardje. Kada je Eva preminula, bio je pogođen i za vreme žalosti je smenjivao ljubavnice i kratke veze, ako se mogu nazvati vezama.

U Rimu je upoznao Olgu Hohlovu, balerinu, i odmah se zaljubio, a nakon samo godinu dana su se venčali. Ovaj brak definitivno nije funkcionisao, jer su njih dvoje vodili sasvim različite živote, ali su imali sina Pola, koji je uticao da se u Pablovom stvaralaštvu nađu i porodični motivi. Koliko je trajao brak sa Olgom? Šesnaest godina, ali ne i 16 mirnih godina, kada je u pitanju švaleracija.

Mari-Tereza Volter je Pikasova najvoljenija prolazna avantura. Ona je imala 17, a on 46. Bili su u tajnoj vezi, sve dok Olga nije saznala da je Mari trudna. Mari-Tereza je rodila ćerku Maju, a Pablo je ostao sa Olgom da bi izbegao davanje novca. Mari-Tereza je „prošla“ neslavno – obesila se 4 godine nakon smrti Pabla Pikasa.

Kako to ide kod Pikasa, opet se “zaljubio”. Ovoga puta u Doru Mor, čije je pravo ime Teodora Marković (bila je Jugoslovenka, po ocu), i to nakon godinu dana od rođenja ćerke Maje. Ne, naravno da to nije sve. Ovaj je umetnik imao problema, a to se zaključuje iz sledećeg. Kada je upoznao Doru, „sredio“ je da se ona i Mari-Tereza vide. Šta mislite kakav je nastavak priče? Izbila je tuča! S obzirom na to da se toga slikar sećao kao „jednog od najlepših trenutaka u svom životu“,  vidimo da je zaista imao problema.

Dora, žena koja plače

Foto izvor: impulsportal.rs

Ko je bila žena koja je najviše plakala zbog Pikasa? Vreme ove ljubavi je vreme početka građanskog rata u Španiji. Prvi susret dogodio se u jednom baru, gde je “kupila” pažnju ovog umetnika zabadanjem noža između prstiju, nakon čega se povredila. Zapravo, Pikasa je očaralo odsustvo straha kod ove fatalne žene, koja je izgleda bila savršena žrtva – ona koja ne mari za sebe.

Jednom prilikom, Dora je došla u atelje na Pikasov poziv. Verovatno vam i nije ovo naročito zanimljivo, ali sačekajte: dočekao ju je potpuno go. Mislite li da je imala posebnu reakciju? Ako se apsolutno zanemarivanje ove činjenice računa, onda jeste. Na crtežu iz avgusta 1936. godine, koji prikazuje upravo opisan susret, je Dora koja stoji pred vratima iza kojih je čekaju goli slikar i pas na kolenima.

Pablo je zbog Dore podržao komuniste, da stvara za revoluciju, ali ne tek tako. Od Dore je hteo da bude njegova i da mu plače u zagrljaju. Da nije mogao da je vidi ni zamisli, osim uplakanu, sam je izjavljivao, a izgleda da ju je svesno na suze i pripremao. Prvi Dorin portret zapravo nije bio u suzama, izostale su, ali ju je spremao za suze svakim sledećim. Kako? Terao ju je da plače. Pričao joj je o problemima iz svog života, o odnosu sa Mari-Terezom i njihovom ćerkicom Majom. Dora je svesno pristajala da bude druga, i uplakana.

Prvi Pikasov portret Dore Mar predstavlja je najlepšu, suzdržanu od suza. Taj prvi portret bio je kao priprema za plakanje, a kasnije ju je navdio na suze raznim pričama i zbog tih prikaza uplakane Dore, danas o njoj pričamo kao o “ženi koja plače”.
Foto izvor: impulsportal.com

Sudbina Dore Mar je stravična. Ona je doživela nervni slom shvatanjem da je Pikaso više ne slika ni kao paćenicu, ni kao spodobu. Čak je pokušala i da probudi sažaljenje kod Pabla, kada je uvidela da on više inspiraciju ne vidi u njoj, no na kraju je završila u rukama psihijatra.

Kada se zaljubio u Fransoaz bio je već u ozbiljnim godinama. Imao je 62, a ona skoro 40 manje. No, dobili su dvoje dece, sina Kloda i ćerku Palomu, a, verovali ili ne, Fransoaz ga je ostavila. Razlog? Pogađajte. Preljuba! Ona je bila jedina koja je njegao stavila, druge je ostavljao on.

Pablo Pikaso je bio umetnik jasnog platna i nejasne glave. Njegovo shvatanje umetnosti je zapravo njegovo shvatanje, odnosno neshvatanje žena i sebe. Ako pogledamo slike, bistro vidimo da su ga inspirisale žene i tu nema mnogo filozofije, ali uočavamo i sve te smene i faze, koje su podrazumevale zaborav prethodnih. Ako je umetnost eliminacija nepotrebnog, kao što je i sam izjavio, da li biste želeli da budete umetnik kao što je bio Pikaso? Ta eliminacija u Pablovom slučaju bile su žene. Žene koje je prethodno maestralno izludeo.

Sledeća je pesnikinja Ženevjev Laport, koja mu je „zapala za oko“ još kada ga je intervjuisala za školski časopis. Imala je samo 24 kada je otočeo vezu sa njom, a on 70 i oženjen (Fransoaz u tom trenutku).

Mislite li da je to sve? Sledeća na redu bila je Žaklin Roke sa kojom je bio u svojih 79! Njoj je namenio najveće parče svoje umetnosti (preko 400 portreta!). Želite li da znate šta je bilo sa njom? Doveo ju je do samouništenja. Ubila se 1986. godine.

Pablo Pikaso umro je u samoći 1973. godine.

Čuveni slikar svima poznat po svom apsolutno fantastičnom umeću i izvanredoj umetnosti čini se kao da je uzimao žrtvu za svaku genijalnost. Ponašanje prema ženama koje je bilo brutalno i doza samopouzdanja triput veća od njega samog dovode nas u razmišljanje da li je to naplata uspešnog stvaralaštva, bolest koja je posledica ranog detinjstva, onaj dim od cigarete s početka ili običan hir buntovnog čoveka, koji nema mnogo veze sa umetnošću. Velika tema za razmišljanje, ali i dug dan je pred nama. Rešimo misteriju života ovog, blago rečeno, problematičnog slikara!

Pročitajte i: Koji su to poznati pisci „hvatali krivine“?

Pripremila: Jelena Luković

Izvori: novosti.rs, impulsportal.net

Foto izvor: headliner.rs