Jezičke nedoumice: reči koje ste možda koristili pogrešno

, KULTURA

Srpski jezik nije nimalo lagan za shvatanje, učenje i upotebu. Čak i kada je u ulozi maternjeg jezika, „voli“ da nas zbuni, te često koristimo reči za koje „smo sigurni“ da ne prave konfuziju, a zapravo, prave. Kako? Lako ćete uočiti grešku ili se i sami zapitati pre izgovaranja i pisanja, ako znate gde možete pogrešiti i ako jedna od, na primer, te dve opcije, zapravo ne znači ništa ili je evidentno pogrešna, međutim, kada se dvoumite između dve reči koje su ispravne, ali zavise od toka vaših misli radi upotrebe, tada se možete preći i osramotiti, nasmejati, napraviti zabunu, primera radi.  

Zavisni možete biti od čokolade, a ako je osoba zavistna, to je onda ona loša, pakosna osobina koja se vezuje za ljubomoru.

Ako želite da kažete da vam je žao – izvinićete se, a ukoliko ste radili vežbe, reći ćete da ste se izvinuli, na primer.

Mogu zbuniti i dva komparativa: gori i lošiji. Prvi je od reči „zao“, a drugi od reči „loš“.

Zagrizen je onaj ko je ujeden, a zagrižen je neko ko je tvrdoglav.

Ukoliko želite da kažete da ste dobili boju na moru, onda ćete reći da ste pocrneli, a ako ste nešto učinili crnim, onda ste pocrnili.

Ako škrabate na času – žvrljate, ako lutate za vreme časa – švrljate.

Znojna je žlezda, a posle trčanja ste znojavi.

Deo čela (govorimo o glavi) je čeoni, a čelno je nešto što je na čelu, vrhu. 

O čistoti ćete govoriti kada mislite na duhovno, moralno, estetski čisto, a o čistoći u klasičnom, bukvalnom značenju odsustva prljavštine.

Niste otišli na ispit zbog bolesti, jer je ona bila uzrok, a ako kažete radi bolesti, to će biti cilj ili namera.

Alergijska je pojava izazvana alergijom (na polen, npr.), a kada je nešto alergološko, to je u oblasti alergologije.

Stanovnik Azije je Azijac, a neko ko je azijskog porekla je Azijat.

Neretko viđena situacija je i upotreba pleonazma. To je „natrpavanje“ rečima istog značenja. U nastavku sledi set najčešće korišenih „viškova“:

Na prvom mestu svakako je nadaleko poznat zasićen par čak štaviše. U redu je ako želite da stavite akcenat, ali posao rešava i bilo koja od ove dve reči – sama. 

Ako je kuća mala, imate dva puta: kazaćete mala kuća ili kućica. Mala kućica nikako.

Ukoliko izražavate nešto neprecizno, to je često mera za nešto, možete reći da stižete za  petnaestak minuta ili da vam treba oko petnaest minuta.
Oko petnaestak minuta nije rešenje.

Na glasanje može izaći većina, ne velika većina

Često viđen gost je „ja“, kada je već jasno o kome se radi. Ako kažete mislim, to će biti sasvim dovoljno da sagovornik, shvati da se radi o vama i ja mislim nije ispravno.

Biće jasno da se neka osoba ženskog pola, na primer, bavi određenim poslom i ako ispred zanimanja koje ste prilagodili rodu ne stavite „žena“. Na primer, doktorka je sasvim jasno. 

Priča o jezičkim nedoumicama i pravilima srpskog jezika je neiscrpna, uvek će biti red manje no što može. Međutim, da bismo se prisetili stvari koje su nas bunile, moramo postepeno da usvajamo pravila i informacije. Srpski jezik je zaista rupa bez dna, a da ima zlata – ima. Unapređujući svoje znanje maternjeg jezika, radimo na sebi i bistrimo um i reč. Kad smo kod uma, valjalo bi čuti možda neko pitanje, nedoumicu, kritiku. Pišite – tu smo za vas, tu smo zbog vas. Znamo da se ne može piše odvojeno, ali uvek rado kažemo može!
 

Pročitajte i: Zašto je važno učiti strane jezike?

Autor: Jelena Luković
Izvor: 011info.com