Knjige koje su bile ili ostale zabranjene

, KULTURA

Pisana reč, uspevala je da se održi kroz burne periode i vekove, i ostala je da svedoči brojnim događajima i istorijama čovečanstva. Mnoge knjige su, zbog svog sadržaja koji je ukazivao na neke istine ili drugačije poglede od onih koji su tada bili prihvaćeni, bile podvrgnute cenzuri ili potpunoj zabrani. Ovaj pisani dokument uvek je nailazio na one koji su želeli da spreče plasiranje neke teme, zbog moralnih, verskih, političkih i drugih razloga.

Knjige koje smo izdvojili a koje ste verovatno već i pročitali, „digle su prašinu“ tadašnje javnosti. Možda ste i sami primetili njihove sporne delove, a konkretne razloge za povlačenje sa polica saznaćete u nastavku.

„Životinjska farma“ Džordž Orvel



Čitajući ovu satiru, upoznajete brutalnost komunizma, pa ne čudi što je kao takva bila  nepoželjna od strane režima nekih zemalja:

Na Kubi od 1945 – do sada 
Zabranjena jer kritikuje komunizam.

U Keniji od 1991 – do sada
Zabranjena jer kritikuje korumpirane vođe.

U Kini od 1945 – do sada
Nije zabranjena, već je cenzurisana. Verzija na engleskom je zabranjena.

I naravno, u Rusiji od 1945 – 1980
Bila je zabranjena jer kritikuje Staljinovu Rusiju. Iz istog razloga, ovaj vođa je zahtevao zabranu Orvelovog drugog poznatog dela – „1984“.

Ujedinjeni Arapski Emirati od 2002 – do sada
Zabranjena zbog sadržaja koji je u suprotnosti sa islamskim vrednostima. To se konkretno odnosilo na opise svinja koji su se kosili sa viđenjem ove životinje od strane naroda ove zemlje.


„Alisa u zemlji čuda“ Luis Kerol



Nekima i omiljena knjiga, koja se čita i kao lektira u školama, prvi put je zabranjena u Nju Hemširu 1900. godine, 35 godina nakon njenog objavljivanja. Razlog je delikatan – roman „promoviše seksualne fantazije“. Zapravo, nije sam sadržaj sporan već njegov autor. Čarls Dodsen, koji nam je poznat pod pseudonimom Luis Kerol, bavio se fotografijom a omiljene „muze“ bile su mu devojčice. Još za vreme njegovog života postojale su glasine da je voleo decu, ali na onaj, neprimeren način. To nikada nije dokazano ali je bilo dovoljno da se ova bajka na neko vreme ukine iz nastavnog programa. 

1930. godine bila je zabranjena u Hunanu (Kina), zbog opisa životinja koje su imale sposobnost da govore kao ljudi. Verovatno se strahovalo, da bi se deca prema životinjama mogla početi ponašati kao prema ljudima.

Poslednji slučaj zabrane, desio se 60-ih godina u SAD, kada je knjiga izazvala niz kritika u javnosti jer se u njoj pojavljuje gusenica koja puši nargilu i devojčica (Alisa) koja jede „magične pečurke“, što bi moglo da se tumači kao konzumiranje psihoaktivnih supstanci.

Aristofanova „Lizistrata‟


Starogrčka drama, za koju neki smatraju da je najbolje Aristofanovo delo, „Lizistrata“ je bila zabranjena u SAD od 1873. do 1930. godine zbog svojih antiratnih poruka i prikaza moćne i jake žene. Naime, ona pokušava da prekine Peloponeski rat tako što nagovara sve žene da prestanu da imaju seksualne odnose sa svojim muževima kako bi oni time bili izmanipulisani da sklope mir. Drama je ponovo zabranjena u Grčkoj 1967. iz istih razloga. Izgleda, da rat polova nikako nije dolazio u obzir, pa ni u knjizi.

“Dekameron” Đovani Bokačo


Đovani Bokačo je napisao 100 novela u 14. veku, i zbirku nazvao Dekameron. Grupa od deset mladih ljudi, u pokušaju da pobegne od kuge, zatvorie se u letnjikovac nadomak Firence gde pričaju priče.

Priče su uglavnom o ljubavi – a ukoliko ih čitate kao odrasli, shvatićete da je kroz skoro svaku provučena neka seksualna aluzija.

Ovo knjiga je za 600 godina više puta, u raznim delovima sveta, zabranjivanja, spaljivana i konfiskovana. Prvo u Italiji od sredine 15. do početka 16. veka, je bila zabranjena, a svi konfiskovani primerci su bili spaljeni. Kasnije je bila zabranjena i u SAD, od 1923. do 1931. I kada je skinuta zabrana, bila je zaplenjena u Detroitu 1934, a potom i zabranjena u Bostonu 1935. Prema zvaničnim podacima biblioteke u Melburnu, ona je bila zabranjena i u Australiji od 1923-1936. Knjiga se sada čita u gimnaziji, i sa dobrim razlogom.

“Hiljadu i jedna noć” na italijanski način će biti zanimljiva kako tinejdžerima, tako i odraslima, zbog zanimljivih, šaljivih i inteligentih priča i ležernog stila koji je razumljiv svakome.

„Na zapadu ništa novo“ Remark


Iako je mnogo knjiga bilo spaljeno u nacističkoj noći „čišćenja“ 1933. godine, uključujući dela iskonskih pisaca i mislilaca kao što su Kafka, Thomas Mann i Albert Einstein, nijedno od njih nije bilo kritično prema Nemačkoj u ratu, kao delo „Na zapadu ništa novo“. Smatralo se da je nepatriotska, od strane nacionalsocijalista, pa čak i od jednog broja nenacističkih vojnih osoba i pisaca. Ono što su te grupe i pojedinci zamerali ovoj knjizi je upravo ono što je čini tako uverljivim prikazom pravih strahota rata.

Knjiga „Hari Poter“ opasna zbog vradžbina 


Da se traže najčudniji povodi kao kritika da neko delo ima loš uticaj na svoje čitaoce, dokaz je i prošlogodišnja zabrana katoličke škole iz Tenesija koja smatra da se upoznavanjem magijskih reči iz knjige „Hari Poter“ mogu prizvati zli duhovi i u stvarnosti. Ova škola je eliminisala ovakvo štivo iz svoje biblioteke.

Kakva je situacija u Srbiji

Poslednji put kada su nečija dela bila „pod katancem“ bilo je u Jugoslaviji. Iza njega su se našli svi oni koji nisu negovali i slavili socijalističku, jugoslovensku ideologiju ili su je čak ismevali.

Sam pomen Golog otoka bio je siguran put da vam knjiga bude spaljena pre nego što se uopšte objavi, što je na svojoj koži osetio Dragoslav Mihailović. Autora romana „Kad su cvetale tikve“, koji je danas deo školske lektire, priča o beogradskom bokseru proslavila je gotovo preko noći, sve dok lično Tito, kako je tvrdio Mihailović, nije zabranio dalje štampanje. Knjige su povučene iz prodaje, jer se u njima spominjao zloglasni logor za političke neistomišljenike.


„Čitajte šta god oni žele da vaše oči i mozak to ne vide, jer to je upravo ono što morate da znate“. – Stiven King

Da se i danas, kao što je to ranije bivalo, vodilo računa kakvi se sve sadržaji mogu naći u rukama čitaoca, ili bismo bili manje informisani o svetu koji neminovno nedri neka nezdrava uverenja ili spašeni od upijanja takvih vrednosti, zaključak je autorke teksta.

Pročitajte i: Klasici su „in“ : Top 7 klasika koje bi trebalo pročitati

Autor: Jelena Noveski
Izvori: n1info.com, Telegraf.rs
Foto izvori: kontrastizdavastvo.rs, dzabaletan.com, dawnpisturino.wordpress.com, scholastic.com, antikvarijatramajana.com, njuskalo.hr, Pinterest , knjzare-vulkan.rs, thejakartapost.com, cornel1801.com