Validirajte svoju najrizičniju pretpostavku

, KARIJERA


Razmišljate li nekad o odlukama koje ste u prošlosti doneli? Da li su bile ispravne? Šta ih tačno čini ispravnima? Koja je bila vaša najrizična pretpostavka? Da li ste na poslu zaduženi za donošenje odluka o proizvodu? Da li ste stopostotno sigurni da su odluke koje donosite zaista dobre i da radite odličan posao?

Ukoliko jeste – možete prestati sa čitanjem, ovaj članak nije namenjen vama.

Izazovi svoj trenutni pogled na svet i stvari!

Kako tačno da izdvojite koje su ideje o proizvodu u vašoj glavi zaista opasne?

Previše je teoretičara, no nedovoljno praktičara što uništava ovu industriju iznutra.

Hajde prvo da razmotrimo nešto što se zove Podudarna pristrasnost (Congruence bias).

To je vrsta kognitivne pristrasnosti u kojoj stvaramo lažne dihotomije izbora, te imamo utisak da smo odgovorili na pitanje. Realno gledajući, samo smo napravili izbor  među malim brojem “očiglednih” opcija koje su nam u vidnom polju.

Iako ima stotine različitih opcija koje možemo da odaberemo zaslepljeni smo našom usredsređenošću na odgovor. Stvaramo lažni izbor izmedju  onoga što je tu i onoga što želimo da se dogodi.

Zaglavljujemo se sa stvarima koje želimo da pobede u tom izboru i, kao takvim, smo zarobili sebe tom pristrasnošću skoro svakog sata. (U product menadžment smislu to znači da uvek možete iznaći podatke koji podržavaju svaku vašu pretpostavku ili izbor.)

Ali to nije ono o čemu se radi…

Product menadžment se u celosti odnosi na pomaganje timu i kompaniji da isporuči pravi proizvod svojim korisnicima! Kako da budete sigurni da ste u tome uspeli?

Dolazimo na teži deo.. Svakim korakom u procesu bi trebalo da surovo izazivate vlastiti  pogled na stvari, prepoznate rizične pretpostavke, da ih prioritizujete i testirate. Rigorozno! Učeći da li ste pogrešili ili pak bili u pravu, što ranije.

Zbog čega je to bolje?

Prepoznaćete pretpostavke pre nego što celu strategiju razvoja proizvoda bazirate na njima. Saznaćete da li ste pogrešili pre nego što potrošite veći deo svog budžeta. (Zapamtite, vreme i novac su podjednako važni resursi za proizvod.)

Gde je vaša najrizičnija pretpostavka – u tom grmu leži vaš zec!

*Zec je u ovom slucaju MVP (Minimum Viable Product)

Šta je u stvari pretpostavka?

Pretpostavka je nešto za šta verujemo da je u suštini tačno bez ikakvih dokaza. To je nešto što uzimamo zdravo za gotovo. Određene stvari u procesu razvoja proizvoda ne bi trebalo da postanu pretpostavka bez pokušaja da ih poništite.

Mogli bismo reći da ljudi neretko prave tri tipa pretpostavki:

  1. Problem-Pretpostavka (Da li taj problem postoji?)
  2. Pretpostavka-Rešenja (Da li je ovo pravi način da se taj problem reši?)
  3. Pretpostavka-Implementacije (Da li ovo naše rešenje može da se napravi i proda pre nego potrošimo sav novac?)

 Nemojte se bojati da odete korak u nazad kako biste napravili dva koraka u napred.

Manje uspešne kompanije prave ključne pretpostavke o svim ovim stvarima. Samo one kažu: ‘’Naravno, to je problem! Ja imam taj problem! Zaboga, svi imaju taj problem! Evo ga pravo rešenje! Koje drugo rešenje uopšte može da postoji? Koliko teško može biti da se to implementira? Šta bi moglo da krene naopako?” Sve ove impostacije su izuzetno opasne.

Osvestite na vreme da ljudima ne treba vaše rešenje za taj određeni problem

Svaka inovacija je zasnovana na setu nekih pretpostavki. Mnoge od njih će se pokazati  ispravnima, a sa druge strane mnoge će biti i pogrešne.

Očigledno, neke od ovih pretpostavki će vrlo verovatnije biti pogrešne i slomiće vaš biznis model. Budući  da je esencija MVP pristupa da uštedi što je više moguće, trebalo bi da prvo testirate najrizičnije. Ukoliko se pokažu pogrešnim, još uvek imate vremena da se vratite na početak i napravite zaokret ili se jednostavno okrenete drugom projektu. Iako je bavljenje onim što je Najrizičnije releativno jednostavan koncept za razumevanje, poprilično je teško i sprovesti ga u delo..

Ipak, i u najranijoj fazi razvoja proizvoda možete se baviti  rizicima koji su primenljivi na gotovo sve proizvode. Kao, na primer, da ustanovite da je spoj vaših korisnika i problema koji rešavate stvaran. Zatim da se postarate da je rešavanje tih problema stvar koja može da se monetizuje, tj za koju bi vaši korisnici platili. Potom, da se postarate da ste izgradili ili da ste u stanju da izgradite dobar put do vaših korisnika i kupaca.

Identifikovati pravu najrizičniju pretpostavku je dobar prvi korak.

Najbolji način da dođete do prvih pretpostavki na pravi način  je da razgovarate sa ekspertima iz oblasti. Nađite dobre “savetnike”! Koristite ih na efikasan način. Međutim, vodite računa o tome koga ćete poslušati! Takođe, vrlo često, od njih možete dobiti neusaglašene savete, tako da vodite računa o tome da se držite svog biznis modela i da testirate svoje pretpostavke.

Nemojte se oslanjati na mišljenja. Pronađite činjenice i učite na njima.

Dajana Kender je napravila jednostavan metod za testiranje i merenje rizika vaših pretpostavki. Nakon što prođete svaku vašu pretpostavku i date im vrednost, možete ih rangirati u odnosu na nivo rizika koje nose. Još jednom, uvek prvo proverite i validirajte one koje sa sobom nose najveći rizik.

Studija slučaja — Zappos

Umesto da napravi složenu i skupu eCommerce platformu, Toni je želeo prvo da proveri da li bi ljudi uopšte kupovali obuću preko interneta. Izašao je iz kancelarije, slikao obuću u lokalnim radnjama i postavljao ih na sajt. Na početku, kada bi dobio narudžbinu, kupio bi cipele ili patike u toj istoj prodavnici i slao ih kupcima.

Studija slučaja — Buffer

Džoel Gaskojn je napravio jednostavnu početnu stranicu koja je objašnjavala šta je Buffer radio. Ukoliko bi korisnici bili zainteresovani mogli su da kliknu na dugme Paketi i Cenovnik, koja ih je vodila na stranicu na kojoj je pisalo: ’’Zdravo! Došli ste do nas pre nego što smo spremni, ostavite vašu e-mail adresu i obavestićemo vas kada budemo bili spremni“. Zatim je nastavio sa obaveštenjem o ažuriranju programa i posle nekog vremena mali broj ljudi je počeo da klikće na pakete koji se plaćaju.

Studija slučaja — Groupon

Endrju Mejson je osnovao Groupon tako što je napravio WordPress sajt na kojem je svakodnevno postavljao ponude za lokalnu piceriju. Generisao je PDF-ove ručno po prijemu narudžbine i slao ih sa svog ličnog mejla. Ceo proces je obavljan ručno uz resurse trećih izvora.

Studija slučaja — Dropbox

Šta je bio najrizičniji problem/pretpostavka za Dropbox? Morali su da se postaraju da postoji veliki broj ljudi koji ima vrlo specifičan problem: više uređaja sa kojih žele da pristupe istim fajlovima (datotekama).

Da bi dobio odgovor na pitanje da li bi korisnici želeli da koriste i plate za rešenje za sinhronizaciju datoteka, Hjuston i njegov tim su morali da (razume se) izađu iz kancelarije i da svoje predloženo korisničko iskustvo dovedu pred prave korisnike da bi dobili povratnu informaciju. Napravili su čuveni trominutni video za Dropbox sa namerom da pokažu ljudima svoj proizvod. Sam video je privukao stotine hiljada ljudieb sajtu, a lista čekanja za Dropbox beta verziju je porasla sa 5.000 na 75.000 gotovo preko noći.

Na konferenciji Startup Lessons Learned, Dru je svoje iskustvo sumirao na jednom slajdu:

  • Najveći rizik: praviti nešto što niko ne želi.
  • Ne lansirati (izbaciti) proizvod je bolno, ali ne naučiti ništa je fatalno!
  • Stavite nešto pred korisnike (ne mora to biti kod), kako biste dobili pravi feedback što pre.
  • Saznajte gde ’’vise’’ vaši korisnici i razgovarajte sa njima na autentičan način

Studija slučaja — AirBnB

U gradu se održavala dizajnerska konferencija, pa su Brajan Česki i Džo Gibija odlučili da svoj stan pretvore u povoljniji smeštaj za one koji su ostali bez istog u obližnjim hotelima. Slikali su svoj stan, postavili slike na jednostavan sajt i ubrzo su imali tri gosta koji su platili da odsednu u njemu: ženu iz Bostona, oca iz Jute i još jednog čoveka koji je došao iz Indije.

Nema potrebe da izmišljate točak. Doista.

Često nećete biti u mogućnosti da proverite sve svoje pretpostavke jednim MVP-jem. Napravite dva odvojena MVP-ja, umesto da pravite složen sistem kako biste proverili oba.

Napišite što je moguće više pretpostavki o vašem proizvodu. Slobodno koristite ovaj šablon:

Da bi proizvod bio uspešan neophodno je da _____________. (npr. ljudi imaju više uređaja na kojima mogu da dele svoje datoteke)

Nemilosrdno prioritizujte — Gradite momentum brzo!

Kada završite pisanje pretpostavki moraćete da prođete kroz njih i da ih kategorizujete. Zatim da odlučite koja od tih pretpostavki je Problem-pretpostavka, pretpostavka-Rešenja ili Implementaciona pretpostavka. (P, R, I)

Katkad ćete imati problem da razlučite koja je koja, ali generalno poprilično je očigledno. Ukoliko imate dilemu vrlo je moguće da spada u obe kategorije. Medjutim, zaista je potrebno da ih razdvojite. Ukoliko se tiče korisnika i problema koji rešavate onda je ’’P“. Ukoliko se odnosi na način na koji rešavate problem, ukoliko je reč o karakteristikama, njihovim detaljima, onda je ’’R“. Na posletku, ako govorite o akcijama koje treba da preduzmete da biste problem rešili onda je reč o ’’I“ pretpostavki. Potrudite se da ih zapišete.

Podelite ih u ’’Will Kill“ košaricu i ’’Ostalo (Will Not Kill)“ deo.

’’Will Kill“ košarica sadrži stvari koje će bukvalno uništiti vaš proizvod. Ako ta pretpostavka nije tačna vaš proizvod će vrlo izvesno propasti.

A šta to pretpostavku čini rizičnom?

Ukoliko ste već napisali svoje pretpostavke sam njihov broj pokazuje da verovatno nećete moći da proverite sve, pošto bi tako nešto potrajalo. Iako možemo da pretpostavimo nekoliko opštih stvari, kao na primer da ljudi koriste internet, šta se dešava ako pravite mobilnu aplikaciju koja će se koristiti u Nacionalnim parkovima? U tom slučaju ćete morati da proverite da li tamo ljudi imaju ili nemaju pristup internetu.

Dakle, ono što treba da uradite jeste da identifikujete karakteristike nečega što čini rizičnu pretpostavku za vas.

Kada kažemo da je nešto rizično govorimo o dva različita faktora. Govorimo o verovatnoći da se tako nešto desi i koliko će biti loše  kada se to desi.

Građenje proizvoda (development) nikad nije i ne sme biti vaša najrizičnija pretpostavka!

Pravljenje nečega, na primer pisanje koda i gledanje kako se vaš dečački san ostvaruje nikad nije najrizičnija pretpostavka, bez obzira na to da li možete da napravite proizvod ili ne.

Dakle, ukoliko je to jedna od vaših pretpostavki – otarasite je se!

Ok, skoro nikad.

Postoji jedan izuzetak kod tog pravila, ako se zovete Elon Mask. Pravite svemirske brodove ili magična električna vozila? Ovaj savet ne važi za vas.

Najrizičnija pretpostavka za vas na samom početku je da li možete ili ne da zaista napravite svemirski brod. Da li možete da lansirate nešto u svemir pre nego što bankrotirate? U tom momentu nije toliko važno da li možete da ga prodate ili ne.

Pa čak i da ste Elon, vaša najrizičnija pretpostavka će se menjati kroz životni vek vašeg proizvoda. Na primer, kad shvatite da možete da napravite magični neuništivi automobil, vaša najrizičnija pretpostavka bi mogla da bude da li možete da ga prodate za cenu od 100.000 dolara. Setite se Tesle i vremena kada su električne automobile želeli hipiji koji nikad nisu potrošili sto hiljada na nešto što izgleda kao Tesla automobil.

U nekom momentu, da li možete ili ne možete da prodate proizvod postaje veliki deo rizika. Kada konačno shvatite da možete da ga prodate odjednom je vaša najrizičnija pretpostavka ’’da li mogu da napravim dovoljan broj proizvoda, da li mogu da ih napravim dovoljno brzo, da li mogu da ih prodam ljudima, da li sam ostao bez novca…“

Poenta je da je ponekad vaša najrizičnija pretpostavka u vezi sa rešavanjem problema, ponekad je u vezi sa rešenjem, a ponekad ima veze sa implementacijom. Na vama je da konstantno to otkrivate, pošto može da se menja na dnevnoj bazi.

Sada kada ste identifikovali vašu najrizičniju pretpostavku, trebalo bi da je pretvorite u Izjavu o hipotezi.

Izjava o hipotezi treba da sadrži:

  1. U šta vi verujete?
  2. Kako ćete znati da li ste u pravu?

Ovde je dobar šablon Dženis Frejžer.

Primer Hipoteze problema

Smatramo da ljudi koji su taj i taj tip korisnika imaju potrebu (ili problem u obavljanju) za potreba/postupak/ponašanje.

Znaćemo da smo validirali ovo kada budemo imali kvanititativni/merljiv ishod ili kvalitativan/observable ishod.

Primer Hipoteze rešenja

Verujemo da će ljudi koji su ovaj tip korisnika rešiti svoj problem rešenje ponašanja.

Znaćemo da smo validirali ovo kada budemo videli količinski/merljiv ishod ili kvalitativan/observable ishod.

Primer Hipoteze implementacije

Verujemo da naša kompanija može da pruži rešenje metodom implementacije.

Znaćemo da smo validirali ovo kada budemo videli količinski/merljiv ishod ili kvalitativan/vidljiv ishod.

Sada vi probajte. Napravite svoju test hipotezu.

Probajte biti otvoreni ka činjenici da postoji mogućnost da u potpunosti pogrešite i da ćete možda morati sve iz početka. Napravite svoj test na takav način da ćete biti sigurni  da su rezultati tačni čak i kada vam rezultat govori da niste bili u pravu.

Postoji nekoliko tipova testova, ali nijedan nije 100 odsto pouzdan.

Ništa vam ne može reći da ste 100 posto u pravu.

Ništa ne može da istinski potvrdi bilo koju od ovih hipoteza.

Ono što mogu da urade jeste da značajno smanje šansu da ste pogrešili i to je veoma značajno.

Pronađite najbolji metod provere. Pronađite metod koji je najbolji za vas, u koji verujete i za koji ćete misliti da stvarno smanjuje rizik da je vaša najrizičnija pretpostavka najobičnija  zabluda.

Kako birate te brojeve kada ste na početku posla? Odakle dolazi ta količina ljudi?

Dva su odgovora. Postoji sjajna knjiga, ’’The Lean Analytics“, koju bi trebalo da pročitate. Do detalja govori kako da izaberete te brojeve. Istina je da često moramo da pogađamo ali da u jednom trenu treba i podvući crtu koja kaže: ’’Ovo predviđam da će se desiti“ i ’’Ovo mislim da će se desiti“.

Kako vaša kompanija raste i što češće budete to radili, moći ćete da pravite bolje prognoze na osnovu onog što vidite. Jedna od stvari na koje treba da mislite je, ne koliko ljudi će se priključiti vašem servisu, već koji procenat ljudi koji dolaze i prijavljuju se vam je potreban kako biste biznis učinili održivim? Ako možete da procenite (što spada u sferu računovodstva) da će vas koštati deset dolara da pronađete novu osobu, moraćete takođe da nagađate i o životnim vrednostima te osobe da razumete koji procenat ljudi koji dolaze morate prisvojiti da biste bili u mogućnosti da napravite profit.

Matematika i nagađanje — nauka i umetnost

Kada proverite vašu najrizičniju pretpostavku, da li ponavljate istu vežbu svaku put?

Vi zapravo ne proveravate Da li ćete uspeti, već se trudite da maksimalno smanjite rizik tom uspehu. Saznajete kolika je verovatnoća da je nešto tačno. Kada budete X odsto ubeđeniji da je nešto tačno — to odjednom više nije vaša najrizičnija pretpostavka.

Tada nešto drugo postaje vaša najrizičnija pretpostavka i ponavljate vežbu na sledećoj pretpostavci. Doći ćeš do zaključka da je nešto i dalje rizično. Na kraju, sve je rizično! Je l tako? Ništa nije zagarantovano. Ponavljaćete ovu vežbu sa svakom sledećom rizičnom stvari dok god se ne budete osećali lagodno. To radite i dok gradite biznis i proizvod, isporučujete stvari i dobijate feedback od kupaca (korisnika).

Kako da objasnite  kolegama u vašoj kompaniji da se oslanjaju na neproverene pretpostavke koje bi vrlo lako mogu biti pogrešne?

Ovo je ogroman problem ako se uzme u obzir  da većina sveta još uvek ne zna za ove stvari. Najjednostavniji odgovor je da će najracionalniji ljudi reagovati tako što će zahtevati dokaze. Zbog toga bi bilo dobro  da uradite nekoliko testova validacije i poništavanja. Odjednom situacija postaje manje ’’Ja mislim“ ili ’’Ti misliš“, a više ’’imam dokaz, pogledaj korisnike, pogledaj šta oni rade, pogledaj podatke“!

Ukoliko radite u kompaniji u kojoj zaposleni nisu uvereni u stvari poput slušanja korisnika i obraćanja pažnje na to što vaši korisnici zapravo rade u svojim životima, dajte otkaz! Pronađite bolje radno okruženje, jer ne možete ceo život provesti u uveravanju ljudi da je belo belo.

Ljudi se osećaju praznima kada dobiju rezultat koji je protivan njihovim predrasudama i uverenjima, koji je protivan konvencionalnoj mudorsti, pa je i prirodno da tragaju za razlozima zašto. U nekim kompanijama rukovodioce ne zanima rezultat već način na koji se do njega došlo. Imajte to na umu kada vi sami ili bilo ko drugi počne da objašnjava zašto se nešto desilo.

Kada već imate proizvod i neku analitiku, naravno imate mnogo više stvari, pa možete da probate nešto poput A/B testiranja o kojem smo pisali. Zapravo imate mnogo više načina da testirate stvari kada imate konkretan proizvod. Važna stvar je da svesno iznesete koje su vaše pretpostavke, da ih zapišete, jer su svi pedantni po pitanju onog što se menja čim dobiju podatke i saznaju koja je vaša pretpostavka, te pokušajte da nađete način da ih poništite ako je to moguće.

Postavite pretpostavku — testirajte je — i onda napravite promenu!

Imajući sve ovo u vidu, zapitajte se sledeće:

Koje pretpostavke trenutno imam po pitanju vlastitog biznisa i koje informacije su mi potrebne da ih testiram?


Tekst je originalno objavljen na StartIt.rs blogu

Tekst napisala: Neda D Stevanović

Fotografija: Pixabay