Procenti, naučni dokazi i ostale gluposti sa Interneta

, AKTUELNO

Nedavno sam pročitao podatak na jednoj stranici na Instagramu da 35% ljudi ne može da iseče papir pod pravim uglom ukoliko prethodno ne nacrtaju liniju po kojoj će seći. Pobogu, kakav je to podatak i kakvo je to istraživanje?

Da li je ikome važan takav podatak i da li može doprineti bilo čemu? Zamislimo nekog dobitnika Nobelove nagrade za fiziku koji objašnjava kako je došao do svojih zaključaka i teza:

– Na moje formiranje teorije o tamnoj materiji presudno je uticao podatak da 35% ljudi ne može da seče papir pod pravim uglom.

Zamislite pregled kod doktora specijaliste koji vam postavlja niz pitanja u toku pregleda:
– Da li vam je neko u porodici imao dijabetes?

– Ne.

– A da li vam je neko u porodici sekao papir pod pravim uglom?

– Evo ne znam Boga mi…

– Moraću da vas pošaljem kod doktora specijaliste za sečenje papira pod pravim uglom.

Zaista se sa ekspanzijom društvenih mreža pojavljuje i niz beskorisnih podataka koji služe samo da drže pažnju fanovima stranica i ne mogu se primeniti nigde više. Vrlo lako se može pretpostaviti da je dobar deo tih podataka o raznim straživanjima netačan jer stvarno je neshvatljivo ko sprovodi takva istraživanja i šta je njihova svrha.

Ljudi često ne dovode u pitanje podatke koji u sebi sadrže mantre „naučno dokazano“ i „istraživanja su pokazala“ pa im se tako mogu podvaliti najrazličitiji podaci od toga da je jedan prašak za veš 100% bolji od drugog; da jedna stranka ima 90% podrške građana; da ćete smršati ukoliko uradite ove tri stvari. Kao što su nekad bili rasprostranjeni tabui da se nešto ne sme iz sujeverja, tako je sad ono što je „naučno dokazano“ nešto u šta se ne dira. Kada u priču o istraživanjima uđu i procenti, efekat je potpun.

Bitno je znati kako nauka funkcioniše. Teorije i istraživanja nisu konačne hipoteze. One služe kao objašnjenje dok se ne ispostavi suprotno ili se ne nađe neka sveobuhvatnija teorija. Nauka nikad ništa nije 100% dokazala niti je to moguće. Teorija evolucije kao najbolji primer, nije aksiom, već teorija koja će biti na snazi dok se ne pronađe nova i obuhvatnija teorija koja će uspeti na bolji način da sažme proces nastanka vrsta; ona nije stoprocentna.

Zato, kada na društvenim mrežama naiđete na podatke tipa: „Istraživanja pokazuju da 16% stanovnika Južnoafričke Republike voli da sedi na crveno ofarbanim klupama u parku“; „Naučno je dokazano da 30% pantera u džunglama nemaju dobro mišljenje o bendu Pantera.“; Nauka je dokazala da sam ja u pravu, a ne moj komišja.“, nemojte ih uzimati zdravo za gotovo i tim podacima impresionirati ljude po slavama i svadbama, već razmislite, da li bi se iko upustio u takvo istraživanje, koja je svrha i korist tih podatka i da ništa nije 100% potvrđeno.

 

Aleksandar Đukić

Izvor naslovne fotografije: Privatna arhiva autora