Intervju sa Milanom Todorovićem | Kulturni dijalozi

, AKTUELNO

Filmska kreativnost koja osvaja svet

Milan Todorović, producent i reditelj filmova „Zona mrtvih” („Zone of the Dead”) i „Mamula” („Nymph”), premijerno je na ovogodišnjem FEST-u predstavio prvi srpski naučno-fantastični film sa dozom horora – „Procep” („The Rift”). Režiju ovog filma potpisuje Dejan Zečević. U glavnim ulogama našli su se legenda horor žanra Ken Fori koga smo imali prilike da vidimo u prvom srpskom zombi filmu „Zona mrtvih”. Zatim, naš maestralni glumac Dragan Mićanović, veteran holivudskih filmova Monti Markam i slovenačka zvezda Katarina Čas koja se proslavila u filmovima „Vuk sa Vol Strita” i „Deni Kolins”.

Film je sniman na engleskom jeziku na teritoriji Beograda i Pančeva u srpsko-južnokorejsko-slovenačkoj koprodukciji.

Posle učešća na raznim internacionalnim festivalima „Zona mrtvih” i „Mamula” osvojili su brojne nagrade i nakon ogromne bioskopske distribucije uspešno su se plasirali širom sveta.

Na „Jutjub” kanalu, prvi srpski zombi film je najgledaniji domaći trejler svih vremena sa preko deset milona pregleda.

Talenat i kreativnost mladog pančevačkog producenta i reditelja, kojim uspeva da pomera granice srpske kinematografije prepoznat je širom sveta. Pored toga, Milan je vlasnik producentske kuće „Talking Wolf Productions”. Režirao je muzičke spotove, kratke i namenske filmove. On je programski direktor festivala „Dead lake”. Docent je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Prvi SF film je u bioskopima od 28. aprila, pročitajte šta je Milan Todorović izjavio za „Youth Now”.

YN: Kada je sedma umetnost počela da te interesuje?

— Sedma umetnost je počela da me zanima kada još nisam znao da je to umetnost, već su to bili zabavni filmovi koje sam uzimao iz video kluba svake nedelje. To su uglavnom bili neki akcioni, horori, naučna fantastika, vesterni. To je bilo ‘80. VHS je bio u ekspanziji, video klubovi su cvetali, bilo ih je na svakom koraku. Sve što je moglo da mi padne pod ruku, verovatno sam sve pogledao u video klubu.

YN: Kako dolaziš do ideje šta ćeš da snimaš?

— Ja sam završio produkciju iako se i sada bavim i režijom. Moji filmovi su krenuli iz produkcionog aspekta – šta bi bilo u tom trenutku zanimljivo, a da se iz Srbije plasira širom sveta. Citiraću Džona Karpentera  koji je rekao da se oseća kao „da je tridest godina radio u rudniku i da je suludo teško snimati filmove”. To je istina, naročito kod nas. Dok smo snimali zombi film „Zonu mtvih” taj zombi trend koji smo nekako predosetili, širom sveta je buknuo. Taj talas ne jenjava. Zombiji su i dalje veoma hot. Zona mrtvih” je u potpunosti pravljen da bude stilski kao B produkcijski film iz ’80. Postavka priče, likova, njihovih odnosa i dijaloga jasno pokazuju da je to apsolutni omaž VHS eri ’80, pre svega akcionih filmova. U „Mamuli” smo krenuli od toga sa kakvim čudovištem bi mogao da se plasira film, a da ne postoji trenutno na prezasićenom tržištu. Smislili smo da to bude morska sirena, biće koje nije toliko eksploatisano i napravili pun pogodak.

YN: Opiši nam radnju „Procepa” u kratkim crtama.

— „Procep” je misteriozna priča o timu agenata koji dolaze u neko malo mesto u Srbiji da nađu američki satelit koji se srušio. Kada stignu na to mesto, otkrivaju da satelita nikada nije ni bilo. Signal koji oni prate dolazi od astronauta koji je nestao na Mesecu pre trideset i pet godina. Ljudi koji su našli atsronauta misle da je zapravo novi Mesija i ne dozvoljavaju agentima da dođu do njega.

[su_youtube url=”https://www.youtube.com/watch?v=Dn2jsNBkvMo” width=”1320″ height=”1180″]

YN: Ko se krije iza svemirskog odela?

— Pa ne mogu to da vam otkrijem. To je tajna. To ćete videti kada odgledate film.

Velika misterija se krije. Ja kao glumac imam jednu malu ulogu u filmu. Ko me primeti može da mi pošalje poruku na „Fesjbuk” stranici  „THE RIFT” i dobiće potpisan DVD kada bude izašao.

YN: Kako je krenula realizacija prvog srpskog naučno-fantastičnog filma?

— Sve je počelo kada smo pozvali par ljudi da pogledaju radnu verziju „Mamule”. Jedan od njih bio je reditelj Dejan Zečević kome se to jako dopalo. Pitao nas je da li smo zainteresovani da produciramo jedan takav film, ali koji bi on režirao. Rekao je da ima jednu sliku u glavi. A to je starica u srpskom selu koja je okružena ikonama, svećama i nekim religioznim simbolima koja se moli nad američkim astronautom. Nama se taj početak priče, odnosno, kao nešto od čega može da se napravi priča dosta dopao. Jedni uslov koji sam imao da bih se uključio u produkciju je da glavna uloga bude pisana za Ken Forija.

YN: Kakvu reakciju od publike očekuješ povodom ovog filma?

— Moram priznati da „Procep” u odnosu na „Mamulu” i „Zonu mrtvih” ima sličan koncept i postavku priče, ali je drugačiji zato što su ova dva filma bila prevashodno laka zabava.  „Procep” je prvi srpski naučno-fantastični film, a uz to je i, nema dobar izraz na našem jeziku kojim bih to opisao, ali na engleskom je „mindfuck”. Ovaj film ima taj neki „mindfuck” momenat. Dosta je intenzivan i napet. Likovi se razvijaju na neobičan način. Tako da mislim da smo uspeli da malo pomerimo priču, dramaturgiju i osećaj koji taj film nosi u odnosu na prethodne filmove. Samim tim, nisam baš siguran za predviđanja pošto nije tipičan domaći film. Izgleda kao američki film, američki glumci su među glavnim ulogama. Siguran sam da će imati dobre reakcije publike koji voli taj tip filma. A ne zaboravimo da je horor publika najbrojnija publika na svetu.

YN: Ispričaj nam neku anegdotu sa snimanja.

— Svako jutro, po završetku noćnog snimanja, kada dođem kući i taman zaspim, u sedam ujutru mi zvoni telefon, probudim se i vidim da me zove Ken Fori da ćaskamo o tome kako je bilo na snimanju i šta mislim kako je on šta odigrao, kao i da pričamo o nekim temama koje nisu vezane za film. Tako je bilo svako jutro! Meni je bilo najzabavnije od svega to što je on bio deo ekipe. Posebno mi je zanimljivo što je i dalje posle toliko godina rada na filmu pun entuzijazma.

YN: Kako je ekipa filma došla na ideju da sarađuje sa slovenačkom glumicom Katarinom Čas?

— Katarina Čas je bila pre toga u kontaktu sa producentom Markom Jocićem, sa kojim zajedno radim sve filmove. Trebalo je da rade neki film u nekom momentu ranije. Kada smo joj poslali scenario, jako joj se dopao i odmah je htela da radi sa nama. Ona je neverovatna, pogotovo što je, isto kao i Dragan Mićanović na „Mamuli”, i ona na „Procepu” bukvalno na štakama sa slomljenom nogom odigrala ulogu koja je bila psihički i fizički veoma zahtevna.

YN: Šta je uticalo da kantautorka Maja Leković (Maya Lavelle) snimi originalnu pesmu filma „This Ain’t The End”?

— Stalno pričam da je ova pesma bolja od teme iz poslednjeg Džejms Bonda.

Maju Leković sam upoznao na Producentskom danu, manifestaciji koju organizuje Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu. Njene pesme imale su neki specifičan osećaj koji nam je delovao kao dobar za „Procep”. Ona je prva pogledala film i napisala pesmu prema filmu.

Photo Ana Danilovic copy

Fotograf: Ana Danilović

YN: Možeš li da nam otkriješ neke detelje u vezi sa „Gnevom mrtvih” („Wrath of the dead”), nastavkom filma „Zona mrtvih”? U trejleru smo videli da se pojavljuje Katarina Radivojević.

— Film je dosta komplikovan za realizaciju u svakom pogledu, iako je scenario odličan. Za to treba bar duplo veći budžet nego za „Procep” i za „Mamulu”. Super sam sarađivao sa Katarinom. Jedva čekam da krenemo da snimamo taj film kako bi njen lik došao do punog potencijala. Ona je vlaška veštica koja oživljava jednog mrtvaca. To je njen bivši verenik, kojeg vraća u život da bi se osvetio za svoju smrt, a ona iz te nesrećne ljubavi zapravo pokreće apokalipsu. Ona nije klasičan negativac, nego je iz tragične ljubavi došlo do pomračenja uma i nije mogla da se pomiri sa tim da je izgubila svog verenika. Tako da vrlo je zanimljiv lik. A i Ken Fori se vraća da ubija puno zombija.

YN: Kakvo ti je iskustvo sa Draganom Mićanovićem? On glumi u svakom tvom filmu sem u prvencu.

— U „Zoni mrtvih” je trebalo da igra predsednika Srbije. Međutim, imao je jako dugačku kosu, što je za ovu ulogu bilo neozbiljno, a on nije hteo da se ošiša skroz na kratko zbog drugih uloga za koje je tada bio angažovan. Sledeća prilika ukazala se na „Mamuli” gde je stvarno dao više od maksimuma. Draganu je pukao mišić, pa je bio u gipsu pola snimanja. Pod tim okolnostima odglumio je neke scene koje su bile dosta zahtevne. Mi smo se toliko sprijateljli na snimanju „Mamule”, tako da smo danas bliski prijatelji. Stalno ga zezam da nije ni čitao ugovor i da je potpisao na deset filmova i da ima po obavezi još osam da snima zajedno sa nama. Tako da će i on biti u „Gnevu mrtvih” gde ima ulogu upravnika zatvora.

YN: Sa kojim glumcima bi voleo da sarađuješ?

Klint Istvudom. Harison Fordom ali do toga neće doći, to svi mi znamo. Možda sa Kristoferom Lambertom u nekom filmu, e to je nešto što je moguće. Omiljeni domaći glumci su mi Dragan Mićanović i Miki Krstović. Voleo bih da mi njih dvojica u svakom filmu glume.

YN: Šta predaješ na FDU? Da li si strog prema studentima?

— Predajem na drugoj godini filmsku produkciju kao glavni predmet. Nisam baš siguran da sam mnogo strog, ali moraju da pišu radove za svaki film koji pogledamo kao i da budu redovni na času. Svi su vrlo ambiciozni, kreativni i drago mi je da mi je to prva generacija.

YN: Prošle godine si zajedno sa Mišom Mogorovićem osnovao prvi festival horor filmova i vina na Paliću Dead Lake Horror & Wine. Da li će se festival nastaviti i ove godine?

— Ove godine planiramo da organizujemo festival pod nazivom „Dead lake 2: Povratak horora i vina” od 31. avgusta koji će trajati pet dana i biće prikazano deset horor filmova. Program će biti takmičarski, a pobednički film će osvojiti nagradu „Bela Lugoši” nazvanu po prvom filmskom Drakuli koji je bio legenda i zvezda starih horora. Pored toga, značajnim gostima će se uručiti nagrada „Haron” za doprinos u horor umetnosti. Nagrada je dobila ime po skeledžiji koji prevozi mrtve duše preko reke Aheront Stiks.IMG_9167

Fotograf: Ana Danilović

YN: Šta bi menjao da možeš u srpskoj kinematografiji?

— U srpskoj kinematografiji je ključna stvar da se napravi neka strategija po kojoj će se ubuduće različitim tipovima filmova dodeljivati sredstva, a ne samo umetničko-festivalskim filmovima, koji ne komuniciraju najbolje sa bioskopskom publikom. Mora da postoji strategija da se vrati publika u bioskope na domaće filmove, a to će moći podrškom i žanrovsko-repertoarskim filmovima. Mislim da je napravljen napredak od kada je doneta uredba o podsticajima za finansijere. To jako važno zato što će se privući strani ko-producenti koji će snimati ovde, stvoriće se podsticaj da im se vrati deo potoršenih sredstava u Srbiju. To je uvedeno i za domaće producente koji će za sva sredstva koja budu trošili u Srbiji deo tih sredstva dobijati nazad, što će omogućiti da završe filmove.

YN: Od pančevačkih zombija, zle sirene do horor SF-a. Šta nam sledeće spremaš?

— Sledeći projekat koji ću režitati je film „Uličarka”. Potpuno drugačije u odnosu na ovo što sam do sada radio sa više drame i elementima trilera. Biće to moj prvi film na srpskom. U pitanju je priča koja je bazirana na italijanskom stripu „Hit Moll”. Radi se o jednoj maloj Romkinji čiji otac doživljava šlog, a ona saznaje da je on bio likvidator stare državne bezbednosti i da neki njegovi stari neprijatelji žele da ga ubiju. Ona odlučuje da spasi svoga oca time što će ona njih da ubije pre nego što ga oni pronađu.

A imam i još jedan film koji je u toku razvoja, „Killer model”. Priča je o top super modelima iz celog sveta koji dolaze u Beograd na neki fešn rijaliti šou. Jedna poludela manekenka beži iz ludnice i kreće da ubija jednu po jednu manekenku. Kome god da sam ispričao, svi jedva čekaju da ga gledaju tako da i ja jedva čekam da ga snimam.

YN: Omiljena replika iz nekog tvog filma?

— „Crkni zombi kopile!”.

YN: Filmove koje bi trebalo da odgledamo su:

— „Procep”, „Mamula”, „Zona mrtvih”, „Bekstvo iz Njujorka”, „Napad na policijsku stanicu 13”, „Predator”, „Umri muški”, „Blade Runner”, „Osmi putnik”, „Pobesneli Maks” (onaj stari prvi deo), „Krilata zmija” i ceo opus Čarlsa Bronsona.

Razgovarala Ivana Mandić

Naslovna fotografija: Misha Obradovic